Nova Evropa

najpovoljniji čas za talijansku intervenciju, pripremljenu velikom vojnom propagandom. Po riječima grofa Ćana, tri su cilja ove intervencije: puna suverenost na kopnu, na moru, i u zraku; prirodne aspiracije; i prestiž u svijetu. Italija traži sigurne veze sa svojim Imperijem i slobodan izlaz na Okeane. Tek tada će talijanski prestiž u svijetu odgovarati velesili prvoga reda!

Čitavo kritično vrijeme do objave rata, Duče nije 50vorio javnosti, izjavivši samo jednom, da će djela prekinuti njegovu šutnju, — kako je i bilo. Ali u svom povjerljivom govoru funkcijonarima Stranke, na praznik osnivanja Rima (koji je poslije kružio i u posebnom letku), Duče se medju ostalim dotaknuo i glavne dileme talijanskih duhova: da li možda Italija time što se oslobadja pomorske hegsemonije, ne pomaže stvarati kontinentalnu hegemoniju, koja bi kasnije mogla za nju postati još opasnijom? Ali neočekivani uspjesi Njemačke na Zapadu i nevjerovatna slabost Saveznik4 došli su u prilog vojnoj propagandi, kojoj se učinilo da je kucnuo sudbonosni čas za Italiju, kao što još nikada od njezina ujedinjenja. Musolini je poznat kao realist, koji je znao da provede jednu nekrvavu revoluciju i kome je uspjelo da stvori jedan imperij sa relativno malim ljudskim žrtvama. U isti mah, fašizam i suviše cijeni demografske sile talijanskog naroda a da bi se htio upuštati u jedan dugotrajan rat sa teškim žrtvama. Duče je dosad dobro pošadjao a fašisti su uvjereni u njegovu nepogrješivost. On propovijeda da će Dvadeseti Vijek biti obilježen fašizmom. Na drugoj strani, dva najbogatija imperija svijeta ne mogu sč izgovarati, da nisu imali dovoljno sredstava za više avijonad i za više tankova, pa ne mogu ostati nekažnjeni oni koji su živjeli u utopiji, da Britanski Imperij može da postoji nenaoružan! Doći će dan, kada će пагод розуан па одвоуогnost političare koji ба nisu znali poštedjeti od tolike nesreće. U fašističkim krugovima vlada uvjerenje, da je sukob izmedju dinamičnog nacizma i velikih demokracija dokazao preživjelost njihova političkog sistema, koji se ne može takmičiti sa munjevitim akcijama novoga sistema, u kome je sva vlast koncentrirana u jednoj sudbinom odredjenoj ličnosti, u koju svi bezuvjetno vjeruju.

Dr. Ofon Ambrož (Rim).

208