Nova Evropa

volucije 1905 i skoro deset godina nakon njezina poraza. Да vrijeme Rata su me u hoencolernskoj Njemačkoj osudili in contumaciam na zatvor (1915); naredne godine iz Francuske protjerali u Španiju, odakle su me, poslije kratkog zatvora u Madridu i jednomjesečnog boravka pod policijskom prismotrom u Cadizu, prebacili u Ameriku. Tu sam dočekao vijest o Februarskoj Revoluciji. Na putu iz Njujorka u Rusiju zatvorili su me Englezi (u martu 1917) i zadržali me mjesec dana u jednom koncentracijonom logoru, u Kanadi. Sudjelovao sam u revolucijama 1905 i 1917, bio sam predsjednikom petrogradskog Sovjeta, najprije 1905 a onda 1917. Saradjivao sam na oktobarskom prevratu i bio sam član Sovjetske Vlade. U svojstvu narodnog komesara za inostrane poslove vodio sam u Brest-Litovsku mirovne pregovore sa zastupnicima Njemačke, Austro-Ugarske, Turske, i Bugarske. U svojstvu narodnog komesara za vojsku i mornaricu posvetio sam pet godina organizaciji Crvene Armije i izgradnji crvene mornarice. U godini 1920 preuzeo sam i upravu saobraćaja, koji je onda bio dezorganizovan ... Sadržinu moga života — osim u godinama gradjanskog rata sačinjavaju književni radovi i partijska djelatnost. Godine 1923 započela je državna naklada s izdavanjem mojih djel4; imala je vremena da, pored pet knjiga vojnih radova, izda trinaest svezaka. Izdavanje dalnjih svezaka obustavljeno je 1927, kada je hajka protiv ,trockizma' uzela naročito ogorčene forme... Godine 1928 poslala me je današnja Sovjetska Vlada u progonstvo. Godinu dana sam proboravio na granici Kine. U februaru 1929 protjeran sam u Tursku, i ove retke pišem u Stambulu ... « Iz Stambula, tačnije Prinkipa, prešao je Trocki u Francusku, a odatle u Norvešku. Na zahtjev Sovjetske Vlade oduzeto mu je pravo azila, i njemu i njegovoj porodici, i on se sklonio u Meksiko, gdje i danas živi.

Već prema ovoj kratkoj skici, ne može se život Trockog smatrati monotonim. Ali je naročita karakteristika njegova burnog života, da je u dizanju i padanju, u iznenadjenjima i naglim preokretima, trajno zadržao svoju potpunu ravnotežu. Život emigranata nerijetko graniči pustolovinama; nesredjenost životnih prilik4, nestalnost i vječita seljenja prouzrokuju često i duhovnu nesredjenost, nervozu i gčrozničavost, koja nalazi svoj izraz u bespredmetnim borbama me-

167