Nova Evropa

Od dočeka Dra. Mačeka u Beogradu nijesu protekle ni dvije godine, a kako se izmijenilo raspoloženje u Beogradu! I to je baš srpska inteligencija prva podigla uzbunu, — ona ista mteligencija i ono srbijansko gradjanstvo koji su tražili »sporazum s braćom Hrvatima«; sad oni dižu viku protiv Dra. Mačeka, protiv Hrvat4, i protiv Sporazuma, kod kojeg istina nisu oni sudjelovali, no koji sigurno ne ugrožava nikakove uže srpske interese. Ta inteligencija i vodjstvo srbijanskih stranaka uspješno provode kampanju i stvaraju psihozu kao i za vrijeme »konkordata, mada je jasno da se u državnim zajedničkim ustanovama stvarno nije ništa izmijenilo u korist Hrvat4, kako bi to imalo da bude prema duhu i slovu sporazuma. Ni u ministarstvima, ni u diplomaciji, ni u generalitetu, ni u državnim ustanovama, nigdje nisu ni nakon šest mjeseca provedene promjene; u šest banovina vladaju i dalje Srbi, a Hrvati — izvan Banovine Hrvatske — nemaju uopće riječi; a ipak svagdje bivši veliki »Jugosloveni« osnivaju »srpske klubove« pod vodjstvom uglednim javnih radnik4, od kojih su mnogi i godine 1934: godine 1936 bili posve saglasni sa Memorandumom i Nacrtom Ustava zagrebačkih intelektualaca. Zato je hrvatsko gradjanstvo danas s pravom uznemireno, jer vidi neočekivani otpor koji se širi u srpskim zemljama i koji prodire sve dublje.

Nameće nam se pitanje: zar su nas Srbijanci samo dotle uvjeravali da simpatiziraju s našim borbama za demokraciju i federaciju dok su mislili da je to nedostiživ cilj? A sad, kad vide da je propala njihova hegemonija i da će morati nešto od vlasti da podijele s Hrvatima i Slovencima, sad odjedared hoće jednu srpsku jedinicu koja bi se sastojala od šest banovin4! Crnagora, držimo, ima jednaka prava kao Hrvatska, Slovenija, ili i sama predratna Srbija. A Bosna, Vojvodina, i Makedonija, zar i one nisu zrele da dobiju svoju samoupravu, koju je Bosna pod Austrijom sebi bila već izvojštila? Umjesto da Srbijanci, poučeni dogadjajima u Evropi, ispune sve te regijonalne želje pojedinih krajeva i da ih tako privežu i privuku k sebi, oni misle da će moći i dalje iz Beograda provoditi diktaturu, od koje su mjerodavni faktori faktično odustali. Danas je jasno, da bi se i Vojvodina i Makedonija i Bosna i Crnagora i te kako privili uz Beograd, kad bi vidjeli da taj Beograd daje ono što im po

241