Nova Evropa

dok se ne riješi veliki problem reforme socijalnog sistema. Koliko nam duboko taj prigovor otvara pogled u moralnu strukturu čovjeka koji ga stavlja, možemo ponajbolje shvatiti kad upoznamo drugi put kojim možemo kao pojedinci da krenemo. Taj nas put vodi najprije k upoznavanju stvarne moralne prirode čovjekove, onakove kakova ona u normalnim prilikama doista jeste, a ne kako bismo mi tek želili da je uniformiramo. Ako tako pogledamo na stvar, realno i izbliza, a ne sa propovjedničkog pjedestala i propagatorskog podija, vidjećemo najprije, da bogatstvo i širina moralne ličnosti nipošto ne znače površnost, plićinu, i rasipanje snaga. Ako, naprimjer, neki čovjek prolazeći ulicom obrati svoju pažnju na koru od naranče koju je neko bezobzirno bacio na pločnik, pa je odstrani da ne bi kogod na njoj pao, onda je očito da taj moralni čin nipošto ne priječi istog čovjeka da se ujedno bori za velike ideale današnjice. A zašto bi ga u tom priječili dublji imperativi njegove savjesti, koji postoje često uprkos svim propovjedničkim teorijama i mogu se jedino ugušiti na krvav i okrutan način tako da se unakazi savjest. Zašto? Zato što bi nečemu što se naziva »ideologija« bilo potrebno da meni neprirodno postane prirodno!...

Problem bijede i socijalnosti često se, zbog veće jednostavnosti, jasnije očituje u bacanju narančinih kora na pločnik, ili u mučenju životinja, nego u kompliciranim metafizičkim teorijama, makar se te teorije same smatrale i najčistijom i Jedino spasonosnom znanošću. Jer, na primjeru narančine kore i mučenja konja može lako svako dijete jasno i neposredno vidjeti, šta znači biti socijalan (mnogo jasnije nego iz polemik4 ljevičarša i desničar4). Takovo dijete će i u životu posve jasno dozreti do zdravog shvatanja socijalnih problem4, i neće pretpostavljati konja čovjeku. Umjesto toga, politički propovjednici i propagatori siju mržnju, obećavajući sreću i blagostanje u kojima će većeg udjela imati oni koji budu jače i uskogrudnije mrzili i svirepije ubijali. Takovi su ljudi doduše dresirani za socijalnu disciplinu, ali o moralnoj ličnosti nema u njima ni tragča. A da li će se nakon »pobjede« moći stvarati moral iz ničega? — Čitajte ratne pisce! Vidjećete, da se baš nasuprot, podizanjem socijalne

395