Nova Evropa

primjer, neki bolesnik koji boluje od tuberkuloze ih stomaka misli isključivo na svoja pluća ili želudac, živi još samo zbog te bolesti i ne brine se ni za što drugo na svijetu; nećemo pitati ni da li je to upravo u interesu same bolesti najbolje. Svakako je tako vrlo prirodno, a gdjekad više i ne može da bude ništa drugo: bolesniku ne preostaje u životu ništa drugo do borba sa bolešću.

Nismo ulazili u uzroke ovakova stanja, koji leže izvan moralnog područja teme; nemamo dakle ni prava zauzimati neki radikalni stav prema tako kompleksnom i aktualnom problemu kao što je propovjedništvo. Ta poteškoća raste još i time, što se ovdje radi o socijalnom procesu koji je još u toku. Uostalom, nije nam bila svrha da raspravljamo o krivnji za rat, već o pojavi koja nije akutna samo danas, te o kojoj ni novi sistem — koji se radja — izgleda da ne vodi dovoljno računa. Zato ćemo se ponovno ograničiti samo na položaj pojedinca, individualnog čovjeka, u već opisanom socijalnom kompleksu. Pred nama kao pojedincima otvorena su, do zadnjeg časa i bez obzira na sve, dva puta. Sjetimo se samo, da moralni sud, moralni doživljaj u čovjeku, — ako je taj doživljaj dovoljno dubok —, ne može da slomi ni iskorijeni nikakova »logička nužda« i nikakova fizička sila. Zato i »religijske dogme moramo uzeti za duševno zdravlje isto onako kao i lječničke pilule za tjelesno zdravlje — cijele i nesažvakane«, kaže Т. Hobbes: a unutarnje vjerovanje ili nevjerovanje, kako bi on još rekao, je »ono što Bog može u svojoj milosti da da # да пе д4«, — to su dvije mogućnosti koje nam ostaju vječno otvorene. Prva je, da se umiješamo u more propovjednik4 i nastojimo što veći broj ljudi povesti u nekom odredjenu smjeru, u neku odredjenu borbu (koju propovjednici redovno ne vode suviše etičkim metodama). U takovu bojnom zovu sišurno je svako rasparčavanje sil4, svaka dublja kritična misao, smetnja i zapreka: propovjednik u prvom redu mora (svjesno ili nesvjesno) da zaslijepi mase, da ih fanatizira, ili — kako se to ljepše kaže da ih oduševi; a da to može provesti, psihološki mu je potrebno koncentrisati poglede svih na jednu jedinu tačku. U tom smislu slušamo danas često prigovor da svi t. ZV. »individualni« problemi i pitanja ličnosti treba da umuknu,

394