Nova Evropa

Фзетрипе 1 зНјерова zapta zatire prirodjena moralna svijest čovjekova, njegova sućut za bližnje. I ako je današnja omladina surova, onda to nije samo zato što je igrala mnogo nogometa, nego se iza toga nogometa krije očito jedan loš, iako vanredno snažan i izrazit, socijalni odgoj: tako se odgajaju u doslovnom smislu generacije socijalnih slijepaca, koji onda kad im se dovikne, da su zlu na svijetu krivi kapitalisti, urlaju protiv kapitalizma, a kad im se dovikne da su krivi Židovi, urlaju protiv Židova.

Odlučimo li se da umjesto toga podjemo drugim putem, putem odgoja slobodne i pune moralne ličnosti i odgovornosti, shvatićemo zašto na Život ne treba gledati uvijek sa pijedestala neke najviše dogme. Svaki vrijednosni doživljaj, pa i onaj najsitniji koji imamo kad napola mehanički nogom odgurnemo narančinu koru sa pločnika, možemo da shvatimo kao centar, i da metnemo u centar svog gledanja na Život. Jer svaki vrijednosni doživljaj uključuje neke druge moguće vrijednosne doživljaje, a neke isključuje. Da to ilustriramo, ostanimo kod naše8g primjera. Neki zaguljeni frankovac, naprimjer, ne bi smio odgurnuti narančinu koru sa pločnika beogradske ulice, nego bi još trebao da podmeće takove kore omraženim Srbima! Taj sitni pokret nogom dokazuje, da u čovjeku koji ga čini ima kozmopolitske svijesti, da nije egojist, i mnogo čega drugoga u pozitivnom i negativnom smislu. Treba samo taj pokret da postane svjestan, pa imamo već neku skicu pogleda na život čOvjeka koji ga čini. Istina je, da za potpun i izgradjen pogled na život u ovom jednostavnom slučaju nedostaje još mnogo toga; ali, što je ono što će prevagnuti, što će tome gledanju na svijet koje se budi dati definitivan izgled, to se ionako ne može jednostavno odrediti. Zato možemo mirne duše preći preko zadnjeg pitanja koje nam se nameće: da li je neki normalni i zdravi pogled na život uopće ikad potpun i zaokružen, i da li je baš pripadnost ovoj ili onoj propovjedničkoj struji ili stranci ono što iz čovjeka stvara ČOvjeka?... Pogled na život je spontaniji od pogleda na svijet, pa uslijed toga i nastaju sukobi i borbe izmedju jednog i drugoga, borbe kojih je propovjedništvo — ili, prostonarodno rečeno, propaganda — jedan žalostan simptom.

Čedomil Veljačić.

396