Novi Pazar

defterima, kanimnamama i raznim administrativnim odlukama, ijesenjima, poreskim i matičnim knjigama" (Huković 1986: 18). Arebica se može naći i u toponimima kao i u pisanju vlastitih imena, a Muhamed Huković smatra da je to ..prvi. pocetni period uvođenja arebice u naš jezik. Medutim, do njenog većeg prodiranja trebalo je čekati cak do XVII vijeka, kada se javlja izvjestan broj pisaca i pjesnika koji u svojim djelima upotrebljavaju arebicu kao pismo" (Huković 1986: 18). Upotreba arebice, odnosno arapskog pisma, može se vezati za pocetni period širenja arapske države, od sredine VII vijeka naše ere. Na taj nacin širio se i utjecaj njihove kulture na osvojene teritorije, a arapski jezik i pismo prenosili su se drugim narodima. Arapsko pismo se toliko rasprostranilo da je poslije latinice bilo najviše korišteno pismo na svijetu. Kako je arapska kultura bila islamska, u jednom vremenskom periodu svi muslimanski narodi u Africi, Aziji pa i Evropi koristili su arapsko pismo. Ovo se pismo rasprostranilo ..od Malajskog arhipelaga na istoku do Atlantskog okeana na zapadu i od sredine evropske Rusije na sjeveru do kraja Zanzibara na jugu. Skorih je vremena prešlo i u Ameriku i na mnoga ostrva po okcanima" (Handžić 1933: 82). Pored Arapa koji koriste svoj jezik i pismo, prema Handžiću, arapskim su se pismom služili i brojni narodi sirorn svijeta, pocev od Turaka, Perzijanaca, Tatara, Malajaca, Mongola, Kurda, Berbera, Cerkeza, Abesinaca, pa sve do kineskih muslimana koj i koriste svoj j ezik, ali arapsko pismo, te muslimana u Kaplandu koji govore holandskim jezikom, apisu arapskim pismom. „Arapsko pismo spada u najrasirenija i najznacajnija pisma na zemlji. Ono služi ne samo za pisanje arapskog, nego i drugih islamskih jezika, kao perzijskog, urdu i berberskog. Prije turske reforme pisma iz godine 1928, uvodenjem latinicnog pisma, bilo je ono i pismo turskog jezika. Nadalje, njime su se pisali kafkaski jezici, malajski, somalski, hausa i svahili jezici. Tako se njegovo podrucje širi od središnje Azije do središnje Afrike i od Dalekog istoka do Atlantika" (Smailović 1990: 74). Dugo vremena su Arapi, koji su nakon protjerivanja njihovih sunarodnika ostali u Spaniji, govorili starim spanskim jezikom, a pisali arapskim pismom. Ovo pismo je u nekim sredinama imalo toliku nadmoć da je potpuno iz upotrebe izbacilo neka pisma kao sto su: koptsko, „pise se grckim alfabetom, ali su za neke glasove uzeti egipatski znaci" (Prosveta 1986: 351), perzijsko i si. Glavni razlog ovakvog sirenj a arapskog pisma je svakako islam, odnosno cinjenica daje arapsko ujedno i kur'ansko pismo. „Osnovna se nastava zasnivala, kao i u svim muslimanskim zemljama, na pisanju i citanju iz Kur'anai na arapskoj gramatici i pocziji" (Hitti 1973: 395). I dalje obrazovanje, za primjer možemo uzeti Spaniju u kojoj se arapsko pismo široko upotrebljavalo, bilo je vezano za kur'ansko pismo pa Hiti kaže da se i „visoka nastava temeljila na tumacenju Kur'ana i na tcologiji" (Hitti 1973: 396), sto je dovodilo do rezultata da je veliki procenat stanovnistva znao citati i pisati arapsko pismo. Osmanlije su od Arapa preuzeli „njihovu nauku, njihovu vjem sa njezinim drustveno-ekonomskim nacelima i vjerskim pravom - i alfabetski sistem u pisanju" (Hitti 1973: 505), a dolaskom na nase prostore, sa sobom su donijeli i tri jezika, arapski, perzijski i turski, i za sva tri jezika jedno, arapsko pismo. Tako je arapsko pismo pocelo ulaziti u nas jezik.

118

40/2017

Fuad Baćićanin