Novi Pazar

službeno pismo u franjevackim manastirima. [...] U muhamedovaca je to pismo još nedavno bilo običajno u svim begovskim kućama, a još i danas imade dosta familija koje ostadoše vjeme bosančici. [...] Sto se tiče pravoslavnog žiteljstva, mnogi pišu bosančicom još i danas, ali uticaj ćirilice lakše ih je dohvatio, pa se i pismo manje vise oslanja na ćirilicu" (Truhelka 1889: 81). Cak su se za vrijeme osmanske dominacije u Dalmaciji u XVI i XVII vijeku i turski činovnici ..služili redovito bosančicom kada pišu hrvatskim jezikom. О tome ima sačuvano mnoštvo dokumenata u Državnom arhivu u Zadru" (Zelić-Bučan 1961: 17). Da je i arapsko pismo bilo u upotrebi na cjelokupnom nasern govomom podrucju potvrduje i konstatacija u Pravopisu srpskog jezika gdje se navodi da je arapski jezik prilagoden srpskom glasovnom sistemu: ..S druge strane, s dolaskom Turaka dopire na nas prostor i jos jedno pismo, arapsko (arabica), kojemu je takode praizvor fenicansko pismo. Übrzo se turska arabica pocela primenjivati i na našu jezičku materiju, a u muslimanskim sredinama negovana je takozvana alhamijado književnost (pismo arapsko, a jezik domaći, narodni); u XIX veku napravljena je i naša normalizacija arabice, prilagodena srpskohrvatskom glasovnom sistemu'’ (Pešikan, Jerković i Pižurica 1993: 22). Arebica se kod mnogih evropskih naroda nasla u upotrebi i prilagodila se njihovim jezicima. Tu prvenstveno možemo da istaknemo albanski jezik, zatim grcki, poljski, ali i španjolski, gdje se arebica i alhamijado književnost najprije pojavljuje, francuski i bjeloruski. Spominje se i upotreba arebice u njemackom, madarskom, te latinskom jeziku. Razvoj arebice i prilagodavanje nasern jezickom sistemu je trajao veoma dugo. Na pocetku je svako koristio svoj nacin pisanja, ali su se kasnije javili pojedinci koji su željeli da postave nekakva pravila korištenja arapskog pisma u nasern jeziku. Upotrebu arapskog pisma i njegovog razvoja u nasern jeziku, prema tome, možemo raslojiti na tri vremenska perioda: - vrijeme pisanja osmanskim pismom, - vrijeme pojedinačnih prilagodavanja i nejedinstva u pravopisu, - vrijeme uspostavljanja pravopisnih normi. Prvi i pocetni period upotrebe arapskog pisma kod nas odnosi se na tekstove administrativnog karaktera. Ovi su tekstovi bili na turskom jeziku, ali su se u njima našli pojedini naši toponimi, vlastita imena, kao i još neke riječi u matičnim i poreskim knjigama, vakufhamama, kanunnamama i drugim odlukama i ijesenjima. Za ovaj period nikako ne možemo reći da je period prilagodavanja arapskog pisma nasern jeziku, jer su naše riječi u tim tekstovima napisane po onim pravilima koja su važila za turski jezik i upotrebu arapskog pisma u tom jeziku. Svaki od pisara je sam, po onome kako bi cuo rijec, prenosio mastilom na papir. lako nije postojala nikakva posebna ortografska norma, ipak možemo reći da je ovo pocetni period upotrebe arapskog pisma na nasern govomom podrucju, ali ujedno predstavlja i zacetak alhamijado pismenosti kod nas. Ovo je pisanje bilo neujednaceno, neki se glasovi uopšte nisu ni pisali, ali prema kazivanju Muftiéa ovi pisari u svojim

120

40/2017

Fuad Baćićanin