Novi Pazar

dokumentima ..ponckad pojedini nas glas oznacavaju pomoću vise arapskih slova ili obratno, vise naših glasova bilježe samo jednim slovom" (Muftić 1969: 102). Drug! period upotrebe arapskog pisma kod nas je doba kada su naši ljudi počeli pisati tekstove ovim pismom. Prema Handžiću ovaj period je počeo u XVII vijeku kada je Muhamed Hevaija pisao svoje prve književne radove arebicom. Međutim, sa sigumošću možemo reći da je i ovaj period počeo dosta ranije, jer su i prije Hevaije nastali književni tekstovi napisani arebicom. S obzirom da su u ovom periodu nasi ljudi, koji su dobro poznavali svoj jezik, koristili arapsko pismo tu je i upotreba i prilagodavanje ovog pisma nasern jeziku bilo daleko logicnije. lako je bilo inovacija u ortografskim ijesenjima, arebica je i dalje bila pod utjecajem turske grafije. Veliki problem u pisanju iz ovog perioda je svakako neujednacena upotreba arapskog pisma. Imamo primjera da se u jednom tekstu isti glas pise na vise razlicitih nacina. Svaki od autoraje za sebe uspostavljao pravila i nataj nacin pisao, medutim, bez obzira na to što nema jedinstvenog pravopisa, upotreba modificiranih slova u tim tekstovima je bila logicna. U treéem periodu prilagodavanja arapskog pisma nasern glasovnom sistemu uspostavljena su pravila i postavljene odredene norme u nacinu pisanja. Autori su u svojim književnim radovima davali upute u kojima su čitaocu pojašnjavali kako su oznaceni pojedini nasi glasovi koji ne postoje u arapskom jeziku. Prvi koji je pokušao ujednaciti nacin upotrebe arebice kod nas i uspostaviti red u pisanju je Orner Hazim Humo, koji je 1865. odnosno 1875. godine 2 dao odredena pravila u svom djelu Sehletul-vusul 3 Posljednji koji je postavio normu kojaje bila opšte prihvaéenaje Mehmed Džemaludin Caušević, profesor arapskog jezika. Arebica koju je on uredio nazivana je matufovica , matufovaca ili mektebica. Naziv matufovica ili matufovaca, kako smatra Milivoje Pavlovié (Pavlovié 1949: 168-169), potice od arapske rijeci matuf sto znaci ..izlapco", ..budalast". a sto odgovara arapskoj rijeci matnh (ar. ma'tüh). dok Teufik Muftié smatra da „neće biti tačno Pavlovićevo objašnjenje nastanka naziva matufovicc" veé je misljenja da je ovaj naziv izveden iz arapske rijeci matuf (ar. matuf). sto kao gramaticki termin znaci ..vczan". ali i konstatuje da mu „pravo semanticko tumacenje nastanka ovog nadimka nije poznato" (Muftié 1969: 115). lako je konstatovao da mu nije poznato kako je nastao ovaj naziv, Muftićevo pojašnjenje je daleko logicnije ako se posmatra osnova rijeci iz koje je ovaj naziv nastao. Tumačeći i pojašnjavajući naziv matufovaca Fehim Bajraktarevié kaže: „Sto se ovakva azbuka zvala 'matufica' (matufovaca i si), to je otuda sto se smatralo da potice od ondasnjeg reis-ul-uleme Dž. Cauševićakoga su konzervativci, zbog njegovih smelih reformi, zlobno nazvali 'ma'tuh' (u arapskom 'senilan'), a nije se vodilo račun о tome da je i on samo imitirao velikog turskog Icksikografa" (Bajraktarevié 1967: 150). Kako je arapsko pismo konsonantsko, samoglasnici se uopšte ne pišu, novinu u pisanju samoglasnika uveo je turski leksikograf

2 Humo, O. H.: Sehletul-vusul , Istanbul, 1865. (Sarajevo, 1875).

3 Rukopis djela Sehletul-vusula (ar. Sabla al-wusul) u znaéenju: lagcmi pristup , cuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

121

AREBICA, MODIFICIRANO ARAPSKO PISMO...

40/2017