Novi Pazar

Šemsudin Sami Frašeri. 4 Ova novina u pisanju i samoglasnika je dobrodošla ~a za srpskohrvatski koji je u tom pogledu jednostavniji (ima samo 5 samoglasnika), ova Frašerijeva reforma bila je sasvim korisna, pa je odmah iskorišćena i kod nas" (Bajraktarević 1967: 150). Naziv mektebica nastao je po tome što se ova vrsta arebice upotreblj avala u školama, odnosno mektebima. Još neki autori alhamijado književnosti su pokušavali postaviti norme u pravopisnoj upotrebi arebice. „Prvi pokušaj da se iskonstruiraju posebni znakovi i pravopis za pisanje hrvatskih riječi arapskim pismom učinio je Ibrahim Berbić, autor 'Bosanske elifhice', koja je litografirana u Carigradu 1304. (1886.) godine. On je na osnovu arapske vokalizacije udesio nove znakove za vokale prema potrebi naseg jezika” (Traljić 2002: 246). Pored Ibrahima Edhema Berbića, koji je uložio veliki trud da uspostavi red u pisanju arebicom, i koji je pored Bosanske elifhice autor i djela Bosansko-tnrski nčitelj iz 1893. godine, ova djela su štampana u Istanbulu prema njegovom pravopisu, reformom arebice bavili su se i Jusuf Remzija Stovrau djelu Gramatika i vježbanica tnrskog jezika iz 1893. godine, zatim Ibrahim Smajić Seljubac u svom djelu Početnicaj koje je štampano u Istanbulu 1900. godine, kao i Arif Brkanić Sarajlija iz Novog Pazara u svom Mevludu 6 koji je po tom pravopisu štampan 1911. godine također u Istanbulu. lako prva reforma arebice Ibrahima Berbića nije uspjela, njegov pokušaj je od velikog značaja jer je napravio prvi korak i time pokrenuo i druge da se bave reformom arapskog pisma i njegovim prilagođavanjem našem jeziku. Neki smatraju da prvi štampani tekst napisan arebicom nije Humin Sehletul-vusul iz 1865. godine, već tekst ilmihalskog sadržaja Ovo je od virovanja na bosanski jezikkitab autora Mustafe Rakima. „Prvo izdanje ovog djela od 16 stranica, s malim izmjenama u naslovu, litografisano je u Carigradu, po svoj prilici početkom šezdesetih godina prošlog vijeka (godina izdanja nije navedena, a naslov je glasio 'Ovo je od virovanja kitab na bosanski jezik')” - (Janković 1989: 14-15). Svi ovi pokušaji adaptacije arapskog pisma, ne uzimajući u obzir gašenje arebice kao jednog od pisama bosanskog jezika, imaju svoju vrijednost prvenstveno zbog toga što je svaki od njih dao svoja vlastita iješenja zapisanje pojedinih glasova iz našeg jezika. Arapsko pismo je pismo arapskog jezika i ono je vizuelni prikaz tog jezika. Svi drugi jezici koji su preuzeli arapsko pismo morali su ga adaptirati prema potrebama glasovnog sistema svog jezika. lako adaptirano i prilagodeno drugom jeziku, arapsko pismo je sačuvalo svoj izgled jer su sva nova slova, za glasove koje ne poznaje arapski jezik, u osnovi imala grafiju arapskih slova na koja su dodati razliciti dijakriticki znaci, tacke ili crtice. Prilagodavanje arapskog pisma nasem jeziku je išlo lancano, jer su arapsko pismo uz ostale narode Evrope, Azije i Afrike „usvojili Perzijanci i Turci, koje treba istaknuti zato sto je perzijski sistem arapskog

4 Frašeri, Š. S.: Kamus-i turki. Istanbul, 1899.

5 Pun naziv ovog djela je: Ilcweli sa viškom turskom jazijom nova bosanska elifnica ovo je.

6 Sarajlija, A.: Mevlud (Terdiuman mevludski najezik bosanski), Istanbul, (1329) 1911

122

40/2017

Fuad Baćićanin