Ritam

Cijelo popodne iritantna zvonjava ispunjavala je prostor blikaz šanku u press šatoru. Te zvukove proizvodila je pijana podrtina od čovjeka po imenu Shane McGowan. Puno puta sam čuo kako on uglavnom ne zna gdje je, ali da na pozomici funkcionira. I točno to vam moram ponoviti, jer nikad u ävotu nisam vidio toliko tup i pijan pogled u jednog čovjeka sat prije nego će izaći na pozomicu na kojoj će uz tek sporadična akrobacije u hvatanju ravnoteže uglavnom pristojno teturati i bljuvati stihove u mikrofon. Poguseima ova nova ploča može bit! prilično tanka, može im svima jetra bit! ve-

ličinte graška, ali uživo oni su još uvek prava duhovna hrana (AČ). Dvosatni završetak drugog dana pripao je Poguesima, čiji je nastup pružio dobru zabavu i pristojan ples na kiši, ali 1 potvrdio neke sumnje u krajnji domet novog mateijala s albuma „Peace And Love”. lako je u vrijeme koncerta, album Poguesa bio u prodaji već mjesec i pol dana što je sasvim dovoljno da se publika privikne na nove pjesme, stampedo je bio daleko rauzdaniji za vrijeme starih pjesama i tek nekolicinu novih, pa je koncert Poguesa, atraktivan za slušanje i gledanje, ipak patio od sindroma naglog grijanja i hladenja. Upravo taj sinu-

soidni karakter koncerta bio je osnovna, svakako ne katastrofalna, ali primjema maria, pa je bilo nekoliko vrhunaca, ali ne i onog pravog, bez obzira na dugačke biseve. Daleko od toga da je ovo bio loš dan ill nastup Poguesa; ostaje utisak da su mogli i boIje, ali prije godinu dana možda, kada novi materijal nije bio u igri. Šteta, jer „Peace And Love” ima odličnih momenata i trebalo je samo pričekati na još nekoliko takvih 1 onda uéi u studio, a tada bi i tumeja bila pun pogodak. Doduše i ja sam bio trijezan. Vjerojatno bi pijano stanje izmijenilo situaciju u korist Poguesa (vidi recenziju ploče). Svejedno, odredene lijgpe slike ostaju u sješanju. (A.D.)

The Pogues

Tbe Pogues

45