Ritam

KNJIGE

PESME BRATSTVA & DETINJSTVA "Glasovi iz tame su prestali davno još su samo u pjesmi" Haustor, "Treći svijet" Paradoksalno je da nam je knjiga "Pesme bratstva & detinjstva" Petra Janjatovića (antologija rok poezije SFR Jugoslavije 1967-1991. NOVA, Beograd, 1993) potrebna kao presek, intimni podsetnik, kao zbornik nostalgija, mada je istovremeno potvrda koliko nam je rok-kultura mala i, najčešće, izgrednog karaktera: ako se četvrt veka muzike može skupiti u jednu kjižicu sa 250-ak vrednih pesama (lično sumnjam u kakvoću bar polovine njih), to više izaziva sažaljenje nego radost. Knjiški prvenac ovog tipa je morao da se suoči sa mnogo problema, to je neosporno, kao što i otvara mnogobrojna pitanja: ima li smisla muzipku prisilu jezika prevoditi u poetski ekvivalent? Da li je "skidanje" teksta osluškivanjem dobar način da se očuvaju strofe, refreni i drugi elementi strukture pesme? Da li isto napisati samojednom reč ili stih koji se peva više puta, čak bez obzira i da postoji napisan na omotu ploče (na primer, "oko moje glave" je napisano jednom, a uvek doživite dvostruku sliku prilikom njenog različito

akcentovanog udvajanja)? Da li je pesma na belini hartije tek banalna redukcija tonskog zapisa određene boje glasa? I tako dalje. Petar Janjatović nije uspeo da nam objasni po kom kriterijumu je antologija urađena, što je kod zbirki ovog tipa, suštinski bitno. Osim da mu je “nekako najvažnije... bilo da pesme dobro leže na papiru i da im nije neophodna pomoć muzike" i da je “ovaj izbor... ličan (pa i sentimentaian, priznajem)' 1 , ništa drugo ne može da se dokuči (mada su i ove formulacije prilično maglovite, jer tekst pretpostavljen muzici ništa ne govori o organizaciji samog teksta). I opet, nije samo u pitanju nedoslednost: nema ni obećanog hedonizma u izboru, jer je antoiogičar specijalno za ovu priliku preslušavao neke ploče, a da ne pominjemo očekivane primedbe tipa "gde je ovajonaj" (Slobodan Tišma, šira makedonska scena, NSK...), “zašto od ovog ta pesma, a ne neka druga" (lista je predugačka). iza te neopredeljenosti kao da je glavni akter knjige jedan netemeljan pristup i priprema. Pitam se, u stvari, daii je mogla da se sagleda neka poetska paralela, neki tematski krug, ciklus ili nešto slično tome (konkretno sugerišem "Treći svijet")? Svakako, naravno, podrazumeva se, antologičar se nada drugom

i proširenom izdanju, ali to ima pomalo prizvuk cinizma (ili bi on hteo da ima monopol nad idejom R'N’R zbirke pokojne države?). No, ne treba da se zavaravamo: ovo je teži posao od onog Vuka Karadžićevog i plodovi tog truda nisu za populističku manipulaciju. Janjatovićeva početnica je, čini mi se, na, kompromisnoj polovini puta. Duhoviti i precizni naziv, "Pesme bratstva & detinjstva“, jeste znak da ima Ijudi kojima je zaista stalo do roka i poroka, čitalaca knjige će biti i svaki anaiitičar će se kori§titi njome. Prvi domaći "rokovnik" jeste još jedan važan eksces koji sluštinski, na žalost, ne obavezuje. Izvinjavam se što propovednički zvuči, ali savremena muzika je zaista ozbiljna onoliko koliko ozbiljnosti unosimu u nju. Zoran Penevski

130