Ritam

prvobitnog, hardcore punk sastava - Deep Wouncf (Duboka rana); "Odrastao na bezbolu i piti od jabuka/ Moj duhpoče polako daumire/ Ostvafenj'a-, su ispunila moj um/Naša zaražena kultura ostade iza mene". Oh Bože. Radosti srednjoškolske poezije. DUBOKE RANIE - PLITAK ŽIVOT Dinosaur Jr. su tako izrekli jedno važno osećanje koje je držalo celu generaciju - osećanje sto tona teške apatije - i stvorili jezik kojim se to moglo reći, satkan od iste buke koju su Sonic Youth prodavali kao "noise" samo zato što nikad nisu polagali pravo na dobre melodije - njima su zapaljivi gitarski riffovi bili i ostali defmitivno Vjeruju. A J, Mascis je imao negde u džepu sve te savršene melodije, uz koje je svaki gutljaj tog osećaja raspada svih vrednosti išao pitko, a svaki njegov neilyoungovski mijauk u pozadini zvučao kao neka poslednja rečenica otrgnuta od srca, kao nešto poslednje iskreno rečeno na ovom svetu. Naravno, i to je bilo tako promrmljano da se ništa nije razumelo. Spoj strahovito glasne melodije i Ijudskog mumlanja ili urlanja postao je brzo defmitivan госк izraz kraja osamdesetih, i dosta sastava s obe strane okeana pokušalo je da se okoristi ovim izumom.

Ako prihvatite da je uticajan sastav onaj čiji stil drugi kopiraju - a ne bukvalno skidaju zvuk shvatićete da model za kopiranje u to vreme nisu bili ni Ш, ni Guns N’ Roses, već Dinosaur Jr. - i po tome možete jasno proceniti ko je bio ko. Ako niko drugi, onda Kurt Cobain danas stoj i kao defmitivan spomenik modernog rock naraštaja odraslog na Dino Jr. tinejdž epopejama rastrganim između dosade, seksa, neizvesnosti, hrane, bizarnih situacija, Ijubavi i poneke gluposti. Izgubljenost je postala osnovna tema koju suNirvana prodali, pošto su je Dinosaurusi jednom za sva vremena izrazili rečima i muzikom, na tako primalan način upečatljivo. Njihova nesporna veličina je upravo u tome što su smestili u pesme ceo niz do tad neuhvaćenih osećanja, pretvarajući ihu generacijske izjave - mnogo pre nego što je neko spevao "Dodirni me, bolestan sam"... (Mudhoney 1989.), J. Mascis je znao da urliče preko lavine gitarske lomljave "Zašto? Zašto me ne tucaš?", i sve buduće pesmice tipa "Rape Me" (novi singl Nirvane) morale su zvučati sasvim saharinskipored ovog užasa od Ijudske izjave. JERIHONSKE GITARE Još uvek je nejasno da li je J. Mascis znao Sta je taduradio. Verovatno nije. I tako više nije bitno. Kako tvrdi Bob Mould (danas Sugar, nekad HuskerDu, a to je sastav koji jepo svemu otvorio put za Dinosaur Jr.) - pored ostalog, J. Mascis je onaj inovator koji se setio da odvme pojačalo do daske, stane između mikrofotta i njega, tako da svaki put kad on malo mrdne glavom vi u publici doživite zvučni šok od siline udara koji dolazi i preko mikrofona i preko pojačala, "kao da ćete čuti gitare do kraja života". Osim toga, Dinosaur Jr. su, bitni i za otvoreno brisanje jedne veštaČke podele između hippy i punk pogleda na svet - u svetu američke provincije, naime, stvari koje su se jednom dogodile, ne prestaju da traju. Tako možete često videti kako mode i pokreti sustižu jedni druge. U konkretnom slučaju našla se jedna privatna kolekcija ploča (njegovog starijeg brata) koja je ргеко albuma Gram Parsonsa i Buffalo Springfield odigrala prosvetnu ulogu u ušima mladog, hardcoreu posvećenog J. Mascisa. Prosvetnu utoliko što mu je rano usadila u glavu dmgačije, složenije muzičko razmišljanje, koje ne