Ritam

dovoljno maglovite i nejasne da dozvoljavaju svakojake male mistifikacije (ah, te nezdrave navike). Do svojih današnjih obožavalaca Dando je stigao u obliku nekakvog zločestog Petra Pana i zaigrao na najjaču kartu razoružavajuću toplinu svojih melodija i neodoljivi šarm totaino neodgovornog momka. Devojčice su to odmah ukapirale: Evan je, u stvari, zgodniji i zabavniji brat Kurta Cobaina.

4. THE THE - "DUSK" {Ep\c) Matt Johnsonov teatar života od 1983. i predivnog albuma "Soul Mining" nije biotako savršeno ozvučen pesmama dešparatnog ugođaja gradova i zemalja sa ugašenim svetlima. U pop muzici nema čoveka koji pravi zavodljivije MTV hitove vođene gitarom, u kojima na dnu taloga svakakvih razočarenja nalazite ono idiotski nepotrebno zrno nađe - što vas samo još više đirne. "Slow Emotion Replay“ je

jedna od pesama godine, a ovaj “egzlstencijalistički blues za devedesete" stvarno je aibum sumraka I osećanja koja vladaju tim dobom dana. Ujedno i najbolja ploča na kojo) je svirao Јоћппу Marr, još 0d...

5. CVPRESS HILL "BLACK SUNDAT' (Ruffhouse) Sa druge strane "gangsterskog rap-a“ (Dr, Dre/Snoop Doggy Dog) besomučno opsednutog Parliament/Funkadelic školom, Cypress Hilf traže i nalaze svoje korene u dubljim naslagama r’n’b (više) i reggae (manje) Sporiji, valjajući ritaiti, blues semplovi i izobličeni, skoro rugajući vokali možda su nešto što će nas pratiti kao jeđan od dominantnih stilova u rap-u sledećih godina. Kafanska i alkoholno-agresivna buka House Of Pain sasvim je u skladu sa njihovim irskim korenima, ali za crnu populaciju L.A.-a izmučenu crack-om Cypress Hill donose osvežavajuću promenu povratak biljkama. Legalize itli! 6. NEW ORDER ■ "REPUBLIC" (London) Verovatno najujednačenija ploča u karijeri jednog od najvažnijih pop sastava prošle decenije, još jedan Je dokaz da je škola elektro-popa sa stavom postala jeđna od temeljnih struja muzike devedesetih. Posle

četvorogodlšnje pauze New Order se vračaju na mesto zločina da bi potvrdili dve stvari - da su nekadašnja zbivanja u Manchesteru imala svoje duboko "zašto” i “zato” i da najuzbudljiviju pop muziku današnjice prave več dosta dugo - tridesetogođišnjaci.

7. PET SHOP BOYS - "VERY" (Parlophone) Vrhunsko delo koje obeležava početak nečeg možda opitimističkijeg u pop muzici post-AIDS atmosfere, ma šta to značilo. Ako su na prošlom albumu (“Behaviour") sakupljali deliće razbijenog ogledala engleske dekadentne melanholije, na novoj ploči Tennant i Lowe upućuju skrušenom svetu za nijansu vedriju poruku - plešimo dok kuće gore. Ipak, uprkos svom tom razigranom ritmičkojnelodijskom vatrometu, promakao je i stih 'There are no more lovers left alive". Kako to niko sem njih nije primetio?

59