Ritam

MY CONCUBINE kineskog reditelja Chen Kaig-a. Prica o sudbini dvojice prijatelja, glumaca Pekinske Opere, i jedne prostitutke, proteže se kroz pedeset godina kineske istorije. Kroz Ijubavna iskušenja, izdajstva i oproštaj osiikane su patnje i promene koje je kinesko društvo preživelo između 1924 i 1977 godine. Jedan od retkih epskih poduhvata u ovogodišnjoj svetskoj produkciji. Robert Altman je ove godine potvrdio svoj povratak u prvu ligu filmskom simfonijom pod nazivom SHORT CUTS. Siobodnom obradom pripovedaka savremenog (ali pokojnog) američkog pisca Raymond-a Carver-a čija je tema život parova u današnjem Los Angeles-u, Aitman se stilski približio jednom od svojih najuspešnijih filmovaNASHVILLE, SHORT CUTS počinje televizijskom emisijom o ratu u Jugoslaviji, tačnije političkim komentarom jednog od glavnih junaka, za čijeg trajanja se paralenom montažom uvodi ostalih dvadesetak likova (?!). Ceo taj dramaturški proces odigrava se uz najavnu špicu preko koje flota helikoptera zaprašuje kalifornijski megalopolis protiv napasnih insekata. Po završetku špice, ostaje još puna tri sata da ove brojne primerke iz raznolikih losanđeleskih društvenih miljea do mile duše posmatramo kako se koprcaju u dobru i zlu koje im život podaje. Govori se da nije bilo glumca u Hollywood-u koji nije noktima grebao da dobije ulogu, a od dvadeset i dvoje koji su

koiektivno dobili nagradu "Voipi u na festivalu u Veneciji spomenimo nekolicinu: Jack Lemmon, Llly Tomiin, Matthew Modine, Fred Ward, Tom Waits, Tim Robbins, Liii Tayior, itd... . Možda je najviše buke i galame bilo oko rediteljskog prvenca Roberta De Nira, A BRONX TALE. Mnogo manje glamurozan nego što je to široka publika očekivala, ovaj film se na tih način bavi demistifikacijom mafijaškog života, prateći odrastanje jednog dečaka rastrnutog između dva načina življenja: uz rad i uz kriminal. De Niro dobro vodi priču i iikove, uspešno izbegavajući zamku suviše očiglednog suprotstavljanja dobra i zla. Jedini autor zastupljen sa dva filma u centralnom programd bio Je američki reditelj Abei Ferrara. SNAKE EYES je priča o filmskom reditelju (Harvey Keitel), koji snima fiim o raspadu braka između inače razvratnih supružnika James Russo-a i Madonne. Sirovi, ogoljeni prikaz fizičke i psihičke torture kroz koju prolaze filmski reditelj i glavni glumac i glumica za vreme snimanja filma, praćeni kako uzajamnim manipulacijama tako i iziivima

iskrenih osećanja, tema je "oba" filma. Stvarnosti se mešaju i ničiji privatni životi ne mogu ostati netaknuti, Ferrara pusta kameru da "piiva" slobodno u prostoru, stvarajući iluziju dokumentarnog naturalizma. Troje glumaca nadmašuju jedno drugo u eksplozivnosti emocionalne energije koja njihove iikove raznosi u paramparčad. Drugi film Abeia Ferrare na festivaiu bio je BODYSNATCHERS. Treća adaptacija Jack Finney-evih "The Body Snatchers" postavljena je na tlo američke vojne baze u jednoj od južnih država. lako je to prikladna metafora za psihološku militarizaciju američkog društva, BODYSNATCHERS je maio manje psihološki, a maio više akcioni triler sniman u tehnici Cinemascope. Za razliku od SNAKE EYES, za koji bi neko prokomentarisao da je sniman ’umrijano’, BODYSNATCHERS poseduje vizueinu čistotu koja danas.u doba nezavisnih filmova - što će reći nepostojećih budžeta, postaje retkost. Prava posiastica za ijubitelje preciznog filmskog izraza, ovaj film svoj izgled duguje jednom slovenačkom direktoru fotografije - Bojanu

78