Ritam

se vi pojavljujete - počelo više i u svetu da se polaže na sviranje. Da ne pominjemo Red Hot Chili Pepperse... Miško - Tačno. Mi smo shvatili da to polazi od našeg vremena pustili smo taj fazon da može da se svira i tako, slobodno, najslobodnije što možeš. Roman - Nema više mode, onog što je obavezno da se svira. Miško - Da, ne mora da se svira punk ili heavy metal. Kroz sve to što se sluša prođeš i onda ti sedaš i sviraš, sa svim tim u glavi. Roman - U Beogradu je uvek bila neka moda. Svi su skidali ovo ili ono, pa su svi zvučali isto, cela scena. Miško - Danas ne moraš da radiš sve isto što i drugi rade, ne moraš da ih skidaš. Roman - Mislim da je poslednja moda, kad smo bili klinci, ona kad su bili Partibrejkersi... Miško - Tako da se klinci sad oslobadaju malo više. Ja bar tako to kapiram. To je počelo već tad - Klajberi, Euforija. Tadje već bilo nekih klinaca oko nas. Sad imamo malo ozbiljniji projekat, koji je izašao iz svega toga - Plejboj. To bi trebalo da bude baš ono što želimo. Ritam - Dobro, već tad su svi ti bandovi zvučali - svaki različito... Igor - To je potpuno tačno. Plejboj zvuči više kao Klajberi, bliži je tom free stilu, nego Euforija, mada smo Roman i ja iz Euforije, a Miško iz Klajbera. Ritam - Znači da ste vi nastavili da napredujete... Igor - A ostali su prestali da sviraju... Miško - Ili su prekinuli da napreduju. Ali Radmilo opasno svira, to mora da se zna (Radmilo, nekada gitara u Euforiji, sad je u Kazni za uši - prim. aut.)... Roman - To je jedna stalna beogradska priča. Imaš Ijude koji imaju to sve u glavi koji savršeno sviraju kod kuće, ali nemaju nikakvu svest o tome da to treba prezentovati. Šta mu vredi što on kući vežba i svira, ako nema dovoljno mozga u glavi da to nekome i predstavi? Igor - Samo pametan čovek to može. Roman - Mi smo prvi od naše generacije shvatili koliko je to važno i kako na pravi način đa se to prezentuje. Recimo, Kraka iz Presinga fantastično svira gitaru. Ali on čovek nikad nije našao načina da to predstavi nekoj većoj javnosti. Ima tu užasno pametnih osoba. Samo je meni dosta tih talentovanih Ijudi koji nemaju tu svest o tome kako da sebe predstave svetu. igor - Odatle se vuče onda i ona priča - ma jebeš koncerte - zato treba svirati samo u klubovima. Pred sto Ijudi, ali pred sto pravih Ijudi. Underground varijanta. Roman - To je kult undergrounda u ovom gradu. Mi pljujemo po tom kultu. igor - Iza toga se krije samo slabost čoveka koji zapada u neku svoju frku i iz nje onda počinje da pljuje one standardne stvari koje su potpuno normalne, ali su za njih nedohvatne veličine. Roman - Iz svoje frke krene ekstremno po svima ostalima. Miško - Nema ovde undergrounda, šta vam je. Roman - Ovaj ovde je posledica svetskog undergrounda, ali tamo je to biznis koji obrće milione dolara, industrija stoji iza toga u Engleskoj i Americi. Nirvana je underground, a prodala je milione ploča. To je zabluda. Ovde je sve to vrlo malo, sićušno. Igor - To je beg od stvarnosti. Miško - Ne, to je posledica one

potrebe da se spakuješ. Šta sviraš - to i to. Spadam tu i tu. Roman - Ujednom trenutku si imao samo narodnjake i underground. Ko je onda mogao da se sukobi sa narodnjacima, ako su svi underground? Niko. Sad će tebi da dođe na Akademiju neki narodnjak da sluša neki band koji drka nešto tamo... P'a naravno da neće. Moraju da se uspostave ti standardi - sredina, mainstream, to mora da postoji. Мога da postoji pevač za domaćice, kao što je bio Massimo Savić. Мога da postoji pop grupa, mora da postoji i rock band. Tek onda i underground ima svog smisla. PLANETA PLEJBOJA Igor - Ono što mene zanima je ovajesen. Osim nas i Partibrejkersa, treba da izađu i Električni Orgazam, Obojeni program, Kristali, Deca loših muzičara, Darkwoođ Dub... Onda će stvarno moći da se prave neka poređenja. Da se vidi gde je šta i ko je ko. Samo da nema onog pritiska da se obavezno sluša ovo ili ono, neka svako izabere šta hoće. Roman - Sad, kad god izađe neka ploča, a izlazi jedna u dva meseca, ona dobije pet zvezdica u novinama, kao - pojavila se ipak ploča, baš super. Daj nek jedna bar đobije jednu zvezdicu, neka se kaže da je bar jedna sranje. Ili bar - dobro je ovo, a lošeje ovo, kao u onoj recenziji naše ploče u "Ritmu". To je super prikaz bio. Ritam - Gde sebe postavljate na toj skali? Roman - Ne znam. Nismo baš pop, ali, mađa će nas prihvatiti tinejdžeri, mislim da smo mi tu ipak nekako soft varijanta. Gradsko i finije, za Ijude koji su ipak malo slušali neku muziku. koja i nije baš tako pitka, nije na prvu loptu. Koncerti jesu možda na prvu loptu, ali pločaje za slušanje, kompleksnaje. Igor - Meni se dopada to što se niko ne usuđuje da nas okarakteriše u štampi - šta sviramo. Svi nešto okolo-naokolo, navode neka imena grupa... Roman - Kritičari bi to trebali da urade. Mene baš zanima kako oni reaguju na to što čuju kad posle hiljadu miliona ploča preslušaju našu? Zanimaju me mišljenja samo onih koji sve slušaju. Ne zanimaju me oni koji znaju samo englesku nezavisnu scenu od pre tri godine, kakvih ima. Tako da jedva čekam da saznam šta mi to sviramo, Igor - Nekada čoveku zasmeta, to što u našem slučaju novinari više obraćaju pažnju na prateće elemente, perike i ostalo, a premalo na sviranje. A nama je sviranje užasno važno. Posebno kad pišu o nekim mladim bandovima, pišu o njihovom sviranju, a kod nas ga zanemaruju. Mi nismo nigde svrstani. Jer nećemo da pominjemo imena drugih grupa u intervjuima, pošto te odmah negde svrstaju čim kažeš da si slušao Red Hot Chili Peppers, oni ti prikače da sviraš kao Red Hot Chili Peppers. Glupa tradicija, Roman - Ja sam čitao intervju sa Fleaom iz Peppersa. Oni su slušali Funkadelic, Meterse, Hendrixa, Coltranea. Sve doslovce isto ono što smo mi slušali. Ritam - Slušalo se to i ranije ovde, ali ste tek vi preneli nešto od toga u svoju muziku. Miško - '94. sviramo, ne možemo mi sad da ne znamo za te grupe. Ne možemo da ne povučemo na nešto. Dule - Ali te stvari se događaju same od sebe. Postoji planetarno strujanje koje određuje Ijude. nastavak na 79. strani

45