Ritam

jima, ovaj film je najčešće kritikovan zbog ргеvelike proizvoljnosti и tretmanu odabranog materijala, kao i - sa svim konkretno - zbog toga što je namemo izbegao da se pozabavi bumom holrvudskom karijerom i još bumijim političkim angažmanom svoje heroine, dok je istovremeno opravdano hvaljena neverovatna kreacija Dženifer Džejson Li. Medjutim, ono što zaista nedostaje ovom valjano skrojenom idejno-dramaturškom konceptu j e istančanij i osećaj za ritam, pa verovatno i još stroža selektivnost u razlučivanju bitnih od nebitnih elemenata pripovesti koje bi sam film udaljiia ođ nepotrebnih digresija iponavljanja, ali i presudno oplemenila krhkost ove uzbudljive i kompleksne Ijudske, umetničke i filmske drame. 000 ЛЛЈС. SMRT I DEVOJKA (Death and the Maiden) SAD, Francuska &Yelika Britanija 1994. reditelj: Roman Polanski igraji: Sigoumey Weaver, Ben Kingsley, Stuart Wilsan Nekada i sam teatarski čovek, ali i autor koji je početkom 60-tih debitovao pravim malim remek-delom za, takodje, tri glumca - "Nožu vodf', Roman Polanslđ je bio reditelj čija su ostvarenj a svedenim brojem lica i lokacija, kao i složenom karakterizacij om kroz zgusnut i duhovit dijalog, zaista afirmisala anahronu ideju "snimljenog pozorišta". Danas, kadaje opako mešanjeprivatnih košmarau profesionalni život izrodilo njegovu poetsku dezorijentisanost i stvaralačku prezasićenost, on - medjutim - kao da više nijeu stanju da osveži ili nadgradi tu staru, uspešnu formulu, pa nas "Smrt i devojka" ponovo suočava samo sa njegovom totalnom bezidejnošću. 0 AD.K. ZLO U NAMA (Malice) BАД 1993. reditelj: Harold Вескег Alec Baldvvin, Nicole Kidman, Bill Pullman Prijateljsko-profesionalno-bračnitrougaoprerasta u prevarantsko-krimanalno-ljubavni. Reditelj Beker ističe se posvečenošću temama kao što su čast ("Pobuna u vojnoj akademiji") i prevara ("More Ijubavi"), ali je žalosno da je za ovaj film đobio scenaristički tanđem Frank Skot (somnabulni "Dead Again") i Aror Sorokin (raspričani "A Few Good Men") koji je previše insistirao na "film noir" imitaciji, zamenivši napetost nategnutošću. 00 вм. DOŽIVLJAJI PRISILE, PUSTINJSKE KRAUICE (The Adventures of Priscilla, Queen of the Desert) Australija, 1994. reditelj: Stephan Eliot igraju: Terence Stamp, Hugo Weaving, Guy Регсе U vremenu u kojem se đva metra visoki, blajhani crnac - travestit, Ru Paul, šepuri modnim pistama pokazujući ženama kako treba nositi odeću, iz Australije nam dolazi film "Prisila" koji

BILI SMO PONOSNI RATNICI (Once Were Warriors) Nori Zeland, 1994. distributen Jugoslavija fflm rediteij: Lee Tarnahori igraju: Rene Owen, Ternuera Morrison, Mamaengaroa Kerr-Bell Jedan ođ prvih aduta svih ambicioznih evropskih i svetskih festivala u minuloj sezoni, ali i delo koje jeu matičnoj sredininađvisilokomercijalne uspehe neprikosnovenog Spilberga, pa najzad i rad koji je svom autoru omogućio brz i lagodan transfer u magični Holivud, film "Bili smo ponosni ratnici" novozelandskog reditelja Dja Tamahorija je ostvarenje koje je krajnje teško uklopiti i u dotični niz informacija, a i u postojeći kinematografski odnos snaga, sredstava i trendova. Naime, Tamahorijev celovečernji debi predstavlja izdvojen iđejni, tematski, pa i prođukcioni fenomen, stiže iz geografski marginalne zemlje i pripađa jednako marginalnoj filmskoj školi, a ima odlučnost, mudrost i übedljivost kakvima se obično điče damo veterani i velikani, kao i retku sposobnost brisanja granica izmedju krutih zahteva naracije koje poštuje i oporasti poezije kojoj teži i u koju tako nadahnuto uranja. Ova prividno jednostavna socijalna i porodična drama je, u stvari, ptvi pravi i ozbiljan susret sveta sa životom i kulturom novozelandskih starosedalaca - Maora, ali je Tkmahori očigledno u samom startu pametno odlučio da ne upotrebi naturalizam i etnologiju kao eventualne ključeve tumačenja sveta u kojim žive njegovi društveno, ekonomski i duševno deklasirani junad. Sledeći logiku melodrame, on je zamislio i izveo "Bili smo ponosni ratnid" kao priču koja se prati prvenstveno iz ženskog ugla, potom je čitavom filmu daovizuelno agresivan imidžblizakdrugim savremenim delima iz geta, da bi se na kraju mirno i strpljivo koncentrisao na pitanja njihovog duhovnog izbavljenja izurbanog pakla, kao i na mogućnost da jedan mali narod konačno pronadje sebe vraćajući se jedinom što mu je preostalo: korenima, običajima, veri i tradiciji. Tamahorijevo profesionalno iskustvo i rafinman nedvosmisleno negiraju njegov uslovno đebitantski status, i on u "Bili smo ponosni ratnid" izuzetnokoncizno i precizno apsolvirabaš svaku od nabačenih teza, efikasno i efektno nas suočavajud i sa hladnoćom betonske džungle u kojoj su zatočeni likovi njegovog filma, a i sa

praznom paradom mišica i pomka koja u istoj toj džungli bez stmmje vlada. Medjutim, osnovni kvalitet ovog potresnog ostvarenja ipak leži daleko i đuboko iza lucidno sročenih ideja i upečatljivih stilskih rešenja, jer se "Bili smo ponosni ratnici" nošen pobudjenim emocijama i mnogo pre katarzičnog finala pretvara u drevni ritual u čiju se silinu i iskrenost teško može posumnjati. Zato i vredi verovati kako svi koji vide Tamahorijev film sobom nose i svoju sopstvenu verziju ove autentične, moderne tragedije. 00000

Aleksandar D. Kostić

70