RTV Teorija i praksa

informacije i onima kojima je poruka upućena; kao i (3) poruke koje se direktno tiču potreba onih kojima su upućene a uz to sugeriraju i sredstva zadovoljavanja tih potreba; i najzad, (4) poruke kojima su sugerirana samo sredstva zadovoljavanja potreba koja odgovaraju situadji grupe kojoj pripadaju primaoci informacija, tj. redpijenti. Samo informacija koja ispunjava napred označene uslove može predstavljati poruku od značaja za Ijudsku praksu, a procesi komuniciranja, čiji je sađržaj razmena informacija, mogu predstavljati jeđnu od bitnih dimenzija te prakse. Najzad, valja pomenuti i neka bitna svojstva informacije koja ovu čine podobnom da ostvare svoje funkcije, a komunikadoni čin efikasnijim. Da bi informacija ostvarila svoje osnovne

funkcije, mora biti (1) aktuelna tj. relevantna sa stanovišta trenutnih potreba Ijudske prakse; (2) konkretm ili bolje reći utemeljena na činjenicama koje su u vezi sa konkretnim empirijskim zbivanjima, čime je definisana i (3) njena objektivnost, i najzađ, (4) poruka mora biti atraktivna tj. organizovana na način tako da svojom strukturom odražava i one aspekte realnih zbivanja koji inspirišu afektivno voljni odnos recipijenata prema događajima koji su predmet informacija. Tek ako se sva ta svojstva informacije jasno izraze u njenoj strukturi, može se govoriti o poruci, informaciji podobnoj da ostvari svoje funkcije tj. da uvećavaju naša saznanja o svetu koji nas okružuje i neposredno utiče na proces oblikovanja đruštvenog ponašanja nosilaca različitih uloga u socijalnoj praksi.

ANGAZOVANO INFORMISANJE Pod angažovanim informisanjem podrazumevamo; svaki informativni čin u kome je došlo do izražaja nastojanje jeđnog od subjekata toga čina obično komunikatora, da se u svest primalaca utka poruka formirana u svetlu njegovih vrednosnih, ideoioških ili moralno-političkih orijentacija. Prema tome zakonu konstituisane informacije stiču karakter angažovane poruke, a čitava serija informativnih činova, čiji je pređmet difuzija poruke te vrste, označava se pojmom, angažovano informisanje. Angažovano informisanje treba razlikovati od tendencioznog informisanja i to bar po dva osnova; prvo, dok je angažovano informisanje u funkciji trajnijeg idejno-političkog i vrednosnog opređeljenja

komunikatora, dotle je tendenciozno informisanje u službi njegovih trenutnih, dnevno-političkih potreba i opredeljenja. (Političko propagandne kampanje su pravi povod tendencioznog informisanja). I, drugo, u uslovima angažovanog informisanja komunikator je upućen jedino na vrednosno kvalifikovanje zbivanja i njegovih bitnih aspekata i to sa stanovišta globalnog ideološkog i vrednosnog sistema, đok je u uslovima tendencioznog informisanja sistem referenci na koje se komunikator poziva nešto drugačiji. Naime, u uslovima tendencioznog informisanja komunikator je prinuđen ne samo da vrednosno interpertira društveeno zbivanje, već i đa tendenciozno konstituiše kontekst činjenica o događaju koji je predmet

87