RTV Teorija i praksa

rekonstrukcija stvarnosti kako bi se primaocima namemo nametnula odgovarajuća koncepcija o suštini đogađaja ili zbivanja. Naravno, ta spoznajna rekonstrukcija stvamosti u strukturi tendenciozne informacije mora se ostvariti prema zahtevima mere kojom se reguliše odnos između informacije s jeđne i uslova njene verodostojnosti, s đruge strane. To znači manipulisanjem simbolima značenja u procesu oblikovanja tendenciozne informacije. Inače, ukoliko se u procesu oblikovanja tendenciozne informacije interpretacijom zbivanja nekontrolisano nađrasta kontekst realnih činjenica narušiće se me r a elementame verodostojnosti, o objektivnosti poruke, a time se razotkriva i namera komunikatora i anulira njeno đejstvo. Šta više, pomka sa tako ogoljenom tenđencijom ne samo da ne stimulira očekivana ponašanja onih kojima je upućena, nego obratno često uslovljava tzv. bumerang efekat, tj. postiže obratne efekte. Zbog toga, kreatori tendencioznih informacija vođe račun da ne zanemare zakone psihološkog poimanja celine događaja i odgovarajućih činjenica koje fungiraju kao đetalji u kontekstu te celine. Prema tome, onaj ko oblikuje tendencioznu informaciju nastoji da ostane verodostojan bar na đetalju, činjenici, da bi mogao da opstane »neobjektivan« u izboru konteksta u kome ti detalji stiču željeno značenje, To znači, namerno se da bi se obrazovala tendencija informacije bira kontekst u kome se smešta činjenička gradnja, fakti o događaju da bi im se pripisalo značenje koje u jeđnom drugom sklopu činjenica ne bi imali. U tako odabranom

kontekstu fakti o događaju stiču transformisano značenje a tendencioznoj informaciji se pridaje izgled verodostojne poruke. Sva ta manipulacija činjenicama i njihovim stvarnim značenjima odvija se van kontrole i saznanja recipijenata koji su skrivenom tendencijom navedeni na sasvim određeno tumačenje događaja, a zatim i usmereni u svom praktičnom ponašanju. Sam сш organizacije tendenciozne poruke odvija se prema već naučno utvrđenim zakonima deiovanja poruka te vrste. Među te zakone teorije übrajaju (1) Zakon difuzije isključivo tendencioznih informacija kroz duži period, vremena, pri čemu se, javnost neosetno navikava na taj tip poruke, zatim (2) zakon dekomponovanja vrednosnih sistema odnosno referentnih okvira protivinka, kako bi se razorio osnov upoređivanja kriterijuma prema kojima bi tendenciozna informacija mogia biti altemativno procenjivana, (3) zakon amputacije nekih od aspekata zbivanja koje je pređmet informacije, pri čemu se ostaje »objektivan« na detalju, a stvarno neobjektivan u pogledu značenja celine toga zbivanja, potom (4) zakon smišljenog konstituisanja konteksta oko nekog od bitnijih detalja samog zbivanja, kako bi se transformisao smisao informacije inače objektivne po sebi, i najzad (5) pomenimo i zakon manipulisanja simbolima upotrebom priđeva atributa, vrednovanje u okviru komentarisanja tendenciozne informacije, čime se smišljeno podstiču emocionalne reakcije ili latentni stavovi recipijenata, te se na taj način olakšava akt prihvatanja tendenciozne poruke itd, itd.

89