RTV Teorija i praksa

stavovi u reportaži ili zapisu, rečenica u komentaru itd.) mogu u svom mikrokontekstu imati i pesničku službu. U sredstvima javnog informisanja sve je više pesničkih elemenata u svim vrstama. Uloga pesničkih delova mogla bi se karakterisati kao psihološko-poetski uvod, kada je u pitanju naslov ili uvod napisa, odnosno kao pesničko odstupanje, kada je reč o središnom delu napisa, recimo u reportaži ili političkom eseju. U naslovu Pogača za celu Evropu (Politika, 23.V11 74) ima elemenata pesničkog iskaza. Ovaj pesnički iskaz sa svojom mnogoznačnošću može opstati i delovati trenutno na korisnika kao pesnička poruka, dakle kao poruka koju on (čitalac) može slobodno da dogradjuje na osnovu svojih asocijacija i kombinacija, ali samo do trenutka ulaska u tekst koji sledi i koji ima prvenstveno informativnu ulogu. Taj tekst na svojevrstan način briše pesnički utisak koji je čitalac na početku stekao, jer ga informacija uvodi u stvarnu predmetnost. Predmetnost se svodi na sledeće; koliko hrane može najviše proizvesti Vojvodina i da li naša žitnica može da hrani Evropu. Jednom reči, stvarno privredno pitanje koje je udaljeno od bilo kakvog pesničkog sveta. Poseban pesnički uvod, plasiran u naslovu i pesnički sročen, svodi se na psihološku pripremu za primanje i poimanje jedne informacije. Informacija je glavna. Ona je svrha napisa. Medjutim, ne može se poreči da se preko poricanja naslova (nagoveštenog pesničkog sveta), posle nesvesnog poredjenja informativnog teksta i pesničkog naslova, пе dobija bar najmanji estetski užitak, koji je u principu jednak odgovarajućem dešifrovanju prave pesničke poruke u pesmi ili priči. Višeznačnost ovog tipa treba negovati. Ona ne može biti tudja dobrom novinaru i dobrom napisu. (Treba se, medjutim, čuvati oveštalih figurativnih naslova i kalupa u tekstu, koji deluju odbojno i nemaju ni izražajnu, ni informativnu funkciju -

„Put do sporazuma”, „Put bržeg razvoja”, „Put dalje saradnje”, „Put u racionalnu saradnju", „Put do srca publike”, „Put do presude”, „Put u nepoznato”, „Putevi razvoja”, „Putevi planiranja”, „Putevi povratka”, „Putevi saradnje” itd; „politička eksplozija”, „politička panorama", „politički karusel”, „politička klackalica”, „politička igra”, „politička ofanziva", „politička lokomotiva” i tome slično.) Pesnički uvod može se ostvariti i vanjezičkim elementima - fotografijom, foto-montažom, crtežom, likovnim prilogom, ilustracijom i sličnim elementima u listu, odnosno muzičko-zvučnim eleraentima na radiju, kao i slikovnošću, muzičkim i likovnim, i svetlosnim elementima na televiziji. Efekat ovakvih pesničkih oaza, pesničkih mikrostruktura u okviru celovite informacione mikrostrukturc zavisiće ne samo od objektivne umešnosti komunikatora i urednika, odnosno režisera, ton-majstora i drugih učesnika u kodiranju već i od pesničke kulture korisnika. Bogatija pesnička kultura korisnika primiće i dekodirače čak i smelije pesničke mikrostrukture bez štete po osnovnu informaciju, Skromnijoj pesničkoj kulturi biće znatno teže: može doći do mešanja pesničkih i informativnih službi, može se znatno smanjiti informativnost poruke, a u najgorem slučaju može doći do dezinformacije. Stoga odašiljači poruke moraju uvek voditi računa o srazmeri izmedju pesničkih i informativnih znakova u odredjenoj vrsti i mediju, a u zavisnosti od pretpostavljenog sastava korisnika, odnosno od zamišljene adrese cele poruke. Ta mera biće razhčita za pojedine medije i za odredjene vrste. Veća pesnička polja može sebi dozvoliti ilustrovano-revijalna štampa, dok je informativno-politićka ograničenija u tom pogledu. Jednom reči, pesnička poruka postaje sama sebi cilj, pretvara se u estetićku stvarnosL Novinar-pisac, ma koliko se služio elementima pesničkog jezika, tj. uvodio višeznačnost u svoj iskaz, uvek mora da označava stvarnu, tačnu

102