RTV Teorija i praksa

dramsko nasledje od antičkih do naših dana. Buduči da se radio obrača najširim slojevima radnih Ijudi, budući da njegovi talasi stižu i tamo gde druga sredstva komunikacije, naročito kulturne, i ne stižu ili nedovoljno stižu, radio u izvesnom smislu postaje i daleko najmasovnije pozorište. Ako, dakle, u momentu objedinjavanja dramskih programa Radio-Beograda i stvaranja uslova, pored ostalog, i za koherentniju i dugoročniju programsku orijentaciju, izgleda nespornom i ova specifična, kulturno-estetska funkcija radija, kao produženog i praktično neograničenog pozorišnog posrednika, to ne znači da nema otvorenih pitanja na relaciji radio - pozorište. Naprotiv. Dileme i počinju odatle, od programski nesporne posredničke uloge radija između pozorišne umetnosti i slušaoca: kako unaprediti takav vid posredovanja, kako ograničavati negativan uticaj pozorišne „baze”, kako jedno iskustvo, pozorišno, transformisati u drugo, radiofonsko, kako obezbediti više vremena za rad u studiju, kako izlaziti iz kruga rutinskog presnimavanja pozorišne predstave itd? Drugim rečima, kako prevladavati ona mehanička pripajanja, „polusloženičkog” tipa, u kojima je radijsko i pozorišno polupripojeno, u kojima još zamuckuje i pozorišna igra i radijska tehnika, budući da se njihovo ujedinjenje ne sliva tako lako u jedan autentični, koherentni radio-dramski rezultat? Nesporan stav o izuzetnoj ulozi radija u širenju pozorišne kulture može postati sporan, ukoliko se jednoj takvoj neophodnosti ne priključi i druga, estetička i estetska, ukoliko se ne budu kvalitativno razvijali i posebni zahtevi, primereni radiofonskom mediju. 2 Nastanak i razvoj originalne radio-drame nije jednostavno odrediti i proceniti: ne samo zato što se u njoj odslikavaju uticaji drugih žanrova i medija, i ne samo zato što je njeno vremensko razdoblje isuviše malo u poredjenju sa vekovima koji su sadržani u iskustvu drugih umetnosti, nego, рге svega zato što je njena struktura dinamična, otvorena i pokretna u raznim eksperimentalnim tokovima. Originalna radio-drama nije statičan fenomen, njena je struktura u najširem smislu probojna, u toj probojnosti i dinamičnosti se nalazi čitava zbirka uticaja koji su, u pojedinostima i u celini, odredjivali njen imanentni razvoj; istorijski momenti i konkretne društvene okolnosti,

135