RTV Teorija i praksa

ne samo od gotovog i adaptiranog pozorišnog nego od svakog koherentnog teksta, pa i od onog specijalno napisanog za potrebe radio-igre. Akustički prostor otkriva nove izražajne mogućnosti, nove zvučne kombinacije, otkriva se vrednost i estetska upotrebljivost prirodnog zvuka, narastaju mogućnosti elektronske proizvodnje veštačkog zvuka, traga se za simultanim ukrštanjem dokumentarnog i umetničkog, fizikalnog i metafizičkog. I tako jedna forma, originalna radio-drama, kao literarni pretekst radio-igre pa i kao sama radio-igra, čini prve nesporne korake izlaska iz tudjih, pozorišnih, dugovekih tradicija i iskustava da bi, uporedo sa nastajanjem sopstvene estetičke i estetske koherentnosti bila identifikovana i kao samosvojna konvencionalnost. Neki teoretičari radio-drame, a njih je malo i njihova razmatranja su uglavnom parcijalna, govore o dva osnovna udaljavanja od konvencionalne radio-drame, odnosno od dovršenog književnog preteksta: 1. prihližavanje dokumentu i otkrivanje dramskih tenzija u njemu, i 2. direktno transponovanje poetskog, podredjenog vlastitim značenjima i tehničko-eksperimentalnim izražavanjima. Moguće su i ovakve i slične, još detaljnije podele, kojima bi se razložila eksperimentalna traganja i odstupanja od osnovnog razvojnog toka radio-drame, od njene prethodne, književno čvrsto oblikovane forme. Medjutim, sva ta odstupanja poseduju i jednu zajedničku karakteristiku: odbacivanje i nepriznavanje književnog preteksta, čije bi se intencije striktno realizovale u studiju, uz izvesno, tekstom podrazumevajuće, posredovanje realizacijske ekipe: glumaca, reditelja, muzičkog saradnika i ton-majstora. Eto, u tom dvojnom, paralelnom procesu: nastajanje originalne radio-drame i odbacivanje njenih struktura, kao sputavajućih, literarizovanih konvencija, i oni stavovi o radio-drami kao formi, čija je originalnost istovremeno i konvencionalna i sporna, gube paradoksalnost i potvrdjuju se kao dijalektička protivrečnost, probojnih dinamičkih agenasa podstaknutih i übrzanim razvojem radio-tehničkih sredstava (studijski prostori, režijski stolovi, mikrofoni, filteri, magnetofoni, stereo-tehnika). Dosadašnja iskustva dramskih programa Radio-Beograda, i konvencionalna i eksperimentalna, potvrdjuju opštu sliku razvoja radio-drame. Ima nešto više od dve decenije otkako

137