RTV Teorija i praksa

је na talasima Radio-Beograda emitovana prva originalna radio-drama. U tom, za nastajanje jednog žanra veoma kratkom vremenskom periodu, beogradska radio-drama je uspevala i da se konvencionalizuje, potvrdjujući se i visokim književnim i realizacijskim nivoom, i da se nizom zapaženih eksperimenata, naročito u domenu poetske imaginacije, udaljuje i od teatarskih i od sopstvenih konvencija, ostvarivši povremeno i takve rezultate koji su sa prave strane podržavali ideju o neophodnosti daljih istraživanja i tendencija ka novim sintezama koje bi uklanjale i onaj pozorišni medjuznak „crticu”, i onaj opšti predznak, gotovu književnost koju treba manje ili više dobro snimiti. Relativno solidna tehnička opremljenost i izvanredna tehničko-stručna spremnost jednog broja kadrova omogučili su svestrano i protivrečno stvaralačko potvrdjivanje radio-dramskog izraza kako u posredničkim i originalno-dramskim smerovima, tako i u domenu istraživačkih poduhvata. Sa tim iskustvima i na tim nivoima organizaciono objedinjeni dramski programi Radio-Beograda ulaze u fazu kritičkog razmatranja predjenog puta, sa izgledom da svoju orijentaciju potvrdjuju i dalje razvijaju, sa realnim perspektivama još veče istraživačke probojnosti i programske raznovrsnosti. 3 I dok je negovanje originalne radio-drame u užem smislu (prethodno dovršena književna forma) u Radio-Beogradu, iako su dramski programi bili parcijalizovani, nastajalo kao posledica odredjenih opredeljenja i usmerene programske politike, dotle su odstupanja od te vremenom uhodavane prakse, u smislu preferiranja istraživačko-eksperimentalnih ciljeva, bila više rezultat pojedinačnih traganja i htenja nego programske orijentacije, Donekle takvom zaključku protivreči dramski program Trečeg programa koji je osnovan da bi bio podrška eksperimentu. Ali, u okviru takve opšte opredeljenosti, izostala su bliža, posebna programska usmerenja kao i neophodne operativne pretpostavke koje bi omogučile i nestandardan stil rada, tako da če se trečeprogramska „destrukcija” konvencionalnog dramskog izraza na radiju u osnovi realizovati u domenu književnosti; manje-više, taj raskid sa konvencijama išao je paralelno sa izvesnim novim pojavama u književnosti. To ne znači da su izostala i drukčija istraživanja, naročito u produkciji elektronskog zvuka, čemu je u znatnoj meri doprineo i Elektronski studio Radio-Beograda.

138