RTV Teorija i praksa

Ако је nastajanje originalne radio-drame označilo savladjivanje prvog „zvučnog zida” u razvoju radio-igre, onda bi se sinteza, programska i estetička, onih fenomena koji su nastajali pored klasične radio-drame, kao njena potvrda i negacija istovremeno, mogla označiti kao situacija ispred drugog „zvučnog zida”, kao buduća, totalnija šansa radiofonske umetnosti koja bi još manje robovala i pozorišnim i književnim paradigmama i još više otkrivala estetske moči i specifičnosti zbivanja u akustičkom prostoru. Danas, Radio-Beograd izvodi oko 150 dramskih premijera godišnje u okviru 12 stalnih emisija; u dvadesetogodišnjem iskustvu sadržana su izuzetna repertoarska i izvodjačka ostvarenja, što potvrdjuju brojna jugoslovenska i nekoliko medjunarodnih priznanja; ostvareni su i posebni eksperimentalni proboji, naročito u domenu istraživanja estetskih vrednosti zvuka i poetskih transponovanja, u osvajanju stereo-tehnike itd. Na tim značajnim iskustvima temelje se i nove mogućnosti i nova očekivanja. Novoosnovana Dramska radionica, kao neka vrsta dramskog studija u okviru Dramskog programa, treba da nastavi sa istraživačko-eksperimentalnim projektima, da omogući više prostora i vremena takvim poduhvatima i da parcijalnim iskustvima omogući trajnost i usmerenost. Kao i uvek kada je reč o stvaralačkim angažovanjima, dug je i neizvestan put od ideje do realizacije, od opšte zamisli do konkretnih ostvarenja. U ovom momentu, dakle, može se govoriti samo o htenjima, o pokušaju da se sabranom iskustvu traži novi i zaokruženiji podsticaj; da se priprema i novi stil rada, da se radna situacija što više udalji od dramaturških referata i rediteljskih zadataka, u smislu stvaranja uslova za kreativno-kolektivno angažovanje i osmišljenije istraživanje. Pomenuo sam reč projekat, u čemu je njen smisao? I originalna radio-drama nasledila je klasičnu, pozorišnu podelu rada, uz neke tehničke modifikacije: pisac književno oblikuje radio-dramu, dramaturg je čita, ocenjuje i, eventualno, u saradnji sa autorom rediguje, reditelj obavlja svoj režijski posao, ton-majstor rukovodi tehničkim procesom rada, dok muzički saradnik odbira ili naručuje odgovarajuću muziku. Ova nasledjena radna traka visoko je profesionalizovala, ali je istovremeno i razbila radni proces na izolovane specijalizovane zadatke. Veliki obim radio-dramske produkcije uslovio je da se ovi maniri pretvore i u mane, da se proces rada formalizuje i da se približi rutinskoj realizaciji.

140