RTV Teorija i praksa

Emil Smasek

POVODOM DVADESETOG FESTIVALA JUGOSLOVENSKE RADIO-DRAME

(Izlaganje u Ohridu 19. aprila 1976. godine)

Počeo bih jednom ličnom uspomenom, onako kako sam je zapisao prilikom 15. Nedelje jugoslovenske radio-drame: „Počelo je veoma skromno, u maju 1957. u studiju Radija Novi Sad. U maloj kabini predvidjenoj samo za jednog spikera, za stolom površine najviše jednog kvadratnog raetra, sedeli smo Stevan Majstorovič iz Radio-Beograda, Ervin Peratoner iz Radio-Zagreba i ja, i imali smo tremu. Jugoslovenska Radiodifuzija nas je, naime, odredila za žiri svog novog takmičenja, takmičenja radio-drame. Pažnja je tada, na samom početku, bila posvećena izvodjenju radio-drame, Takmičenje je obuhvatalo dve kategorije: režiju i glumu. Za svaku kategoriju je svaka jugoslovenska radio-stanica mogla da pošalje po dve snimljene drame. Svoj rad u žiriju smo shvatili nadasve ozbiljno, odgovornost nas je prosto gušila, a najviše nas je zabrinjavalo kako ćemo, ako ćemo uopšte moći, da ocenjujemo radio-drame na madjarskom i albanskom jeziku. Pao nam je kamen sa srca kada smo uvideli da sa srpskohrvatskim prevodom u rukama, možemo da pratimo emitovanje Svete Jovanke Bernarda Šoa na madjarskom do detalja, mogli bismo reći: do poslednjeg zareza, i kada smo kod radio adaptacije novele Malva Maksima Gorkog na albanskom, bez posebnih teškoća ocenili da je interpretator Jakova još mlad, neiskusan glumac, da su u interpretaciji uloge njegovog oca prisutne loše

navike karakteristične za predratna putujuća pozorišta, i da je glumica u naslovnoj ulozi, sa bogatim glasovnim nijansama, uspela da dočara svu složenost tog ženskog lika. Za tu kreaciju je zasluženo dobila nagradu Vera Ćirković iz Prištine, Odahnuli smo, podelili i ostale nagrađe, u svakoj kategoriji su, naime, bile po dve, i u tom trenutku nismo uopšte mislili da smo učesnici značajnog preokreta u razvoju jugoslovenske radio-drame”. U TIM GODINAMA kao malo zakasneli odjek socijalističkog takmičenja i udarništva iz fabrika, na radiju je cvetalo sveopšte takmičenje. Jugoslovenska Radiodifuzija je svake godine raspisivala različita takmičenja. Tako su se takmičili spikeri i najrazličitije emisije, na primer reportaže uživo, studijske reportaže, radio-komentari, intervjui, razgovori pred raikrofonom, muzičko-obrazovne emisije, emisije za obrazovanje odraslih, radio adaptacije opera, najoriginalnije emisije, tonski snimci, novinske kritike radio-drame i školski zadaci o radiju. Većina tih takmičenja je ranije ili kasnije zamrla, nastavila su se takraičenja samo nekih muzičkih i retkih govornih emisija, dok je takmičenje radio-drame pokazalo svoju vitalnost ne samo kontinuiranošču nego i načinom kako se iz godine u godinu dopunjavalo tražeči nove mogučnosti prezentacije koje bi što više odgovarale suštini radio-drame. Tome su doprinela dva faktora. Prvi je u suštini samog predmeta, naime u tome da je radio-

147