RTV Teorija i praksa

-drama nova književna vrsta rodjena u uslovima tog medija, nešto što je stvaralački niklo iz radija i čega bez radija jednostavno nema. Štampana radio-drama pruža samo književni deo, a sve ostale komponente koje čine suštinu radio-drame ožive tek prilikom izvodjenja. Radio-drama je, zajedno sa dokumentamom reportažom, osoben i stvaralački deo produkcije na radiju, dok se kod većine ostalog programa u suštini radi o reprodukciji več gotovih dela, nastalih izvan radija, za koje je radio samo prenosni raedij. Drugi faktor: Jugoslovenska Radiodifuzija i radio-stanice nisu obraćale pažnju na radio-dramu samo po službenoj dužnosti, nego su joj, kao eminentnoj disciplini, posvečivale posebnu brigu. GODINE 1957, prilikom prvog takmičenja, u Novom Sadu se odmah okupila plejada dramaturga koji pišu za radio iz cele Jugoslavije, od kojih se svaki na svoj način trudio da podstakne što brži razvoj domaće radio-drame u svim njenim komponentama. Od tih komponenti je najznačajniji tekst radio-drame i zato je skup dramaturga predlagao da se 1958. uvede i nagrada za najbolji originalan tekst Tada je još uvek bilo malo đomačih radio-draraa i predlog nije bio prihvaćen, ali je ipak ostvaren. Sa jasnom svešću da je prvenstveni zadatak jugoslovenskih radio-stanica da u svoj program uvedu tekstove domačih autora, Radio-Novi Sad je osnovao posebnu nagradu za domaća dela, Tu nagradu je prvi primio 1958. Miodrag Đurđević za radio-dramu Troje. Radio-Novi Sad je i sledećih godina nagradjivao tekstove domaćih radio-drama, sve dok ovi nisu uvršteni u zvanični program kao posebna takmičarska kategorija. GODINA 1959. je već pokazala napredak u tom pravcu. Propozicijama je odredjena srazmera medju domaćim i stranim autorima. Bilo je 50:50%. U prvim dvema godinama takmičenja pažnju su pobudile naročito neke radio-drame kod kojih je muzika, posebno komponovana za njihovo

izvodjenje, svojim kvalitetom i funkcionalnošću suštinski doprinosila njihovom zvučnom liku i umetničkoj übedljivosti. S druge strane su se mogla čuti izvodjenja sa neodgovarajućim izborom muzike sa ploča i traka. Bilo je neophodno stimulisati originalnu muziku za radio-dramu i obema takmičarskim kategorijama, režiji i glumi, pridružila se i treća, takodjc izvodjačka kategorija: originalna muzika ili, kako )e pisalo u propozicijama, „originalna muzička ilustracija”. Nagradu u toj kategoriji je prvi dobio Marjan Vodopivec iz Ljubljane. Napori đramaturga da takmičenje ne ostane njihova interna stvar urodili su plodom: takmičenju je prisustvovalo već toliko novinara da su mogli da izaberu poseban žiri kritike. Od tada je ovaj žiri svake godine dodeljivao, kao svoju nagradu, po jedno umetničko delo опој domačoj radio-drami koju bi ocenio kao najbolju. Nagrada kritike se više puta pokazala kao neophodna dopuna, pa čak i korektura odluka zvaničnog žirija. Žiri kritike je delovao nekih desetak godina, da bi onda prestao sa radom. Razloga za to verovatno ima više, o njima sada ne bih raspravljao, ali bi trebalo razmisliti da li je moguće njegovo ponovno oživljavanje. Iste godine, dakle 1959, u Skoplju su se skupili saradnici radija iz cele Jugoslavije koji su se posvetili radio-drami za decu. Te godine je, naime, počelo odvojeno takmičenje te vrste radio-drame. Propozicije su predvidjale iste nagrade kao i kod radio-drame za ođrasle, a osim toga, što treba posebno naglasiti, i dve nagrade za tekst domaće radio-drame. Već pri prvom takmičenju te vrste mislili su i na brojne saradnike, na đecu koja na radiju glume u emisijama za decu, i tako je desetoro najuspešnijih podelilo nagradu koja je bila predvidjena za oraslog glumca. Takmičenja u Skoplju su se odlikovala otvorenošću sa kojom su članovi žirija posle objavljivanja odluka razgovarali

148