RTV Teorija i praksa

sa prisutnira redaktorima o pojedinim književnim ili izvodjačkim problemima radio-drame za decu. GODINE 1960. vaga se sve više naginje u korist domačih dela. Propozicije dozvoljavaju učešće sa dva doraaća i jednim stranim delom, ali je jedno domače delo obavezno. U to vreme su nagradni konkursi radio-stanica i takraičenje radio-drame pobudiii medju domačim autorima veće interesovanje za tu oblast, tako da je te godine i kod radio-drame za odrasle več bilo moguće uvesti dve nagrade za originalni tekst. Godinu đana ranije je veliku pažnju izazvala adaptacija Cankareve novele Polikarp, koju je pripremio sada pokojni Mitja Mejak, a režirao Mirč Kragelj. To je uticalo na odluku da se 1960. uvedu i dve nagrade za adaptaciju. Treba pomenuti i to da je Radio-Novi Sad izuzetnu brigu posvetio popularizaciji takmičenja i da su na njegovu inicijativu počeh da dodeljuju posebne nagrade Savet za prosvetu i kulturu opštine Novi Sad i Tribina mladih. Kod radio-drame za decu uspešni nastupi najmladjih glumaca su'doveli do uvodjenja stalnih nagrada za uioge koje igraju deca. GODINA 1961. je obeležena značajndm odlukom. Takmičenje radio-drame i novo takmičenje televizijske drame se priključuju Sterijinom pozorju. Toj odluci je u velikoj meri kumovala sasvim spoljašnja okolnost da su Pozorje i takmičenje radio-đrame bili u istom mestu, a takodje i nepoverenje u svoje snage koje se pojavilo kod ijudi sa radija, povezano sa nadom da će radio-drama u okviru Pozorja biti više cenjena od strane novosadske publike i posetilaca Pozorja. Uprkos tim spoljašnjim razlozima, pokazale su se i pozitivne strane te „integracije”, pre svega u uticaju Pozorja na propozicije takmičenja radio-drame. Pravila Pozorja dozvoljavaju učešče samo sa jugoslovenskim delima pa je to počelo da važi i za radio-dramu. Priključivanjem Pozorju smanjio se

broj nagrada na po jednu za najbolji tekst domaće radio-drame, najbolju adaptaciju dela domaćeg autora, najbolju režiju, najbolju muzičku ilustraciju i najbolji tonski snimak, i još tri ravnopravne nagrade za glumačka ostvarenja. Dok je svaka radio-stanica do 1959. mogla da učestvuje u takmičenju sa četiri radio-drame, sada je mogla da pošalje samo dve. Time se broj prijavljenih dela smanjio sa uobičajenih dvadeset do dvadeset pet na četrnaest. To ograničenje broja učestvujućih radio-drama, prihvačeno i za takmičenje radio-drame za decu u Skoplju, zahtevalo je od redakcija samih stanica stroži izbor, a na snazi je još i danas. Pored toga, potrebno je pomenuti i sledeće: do 1960. godine posebno ocenjivanje tonskih snimaka, govornih i muzičkih, studijskih i terenskih, vršilo se skoro isključivo sa stanovišta njihovog ispunjavanja tehničkih normi. Snimatelj radio-drame, medjutim, nije samo tehničar nego i značajan učesnik u stvaranju, najbliži saradnik režisera, pa je zato uključivanje tonskih snimaka u tamičenje radio-drame bilo doduše pomalo zakasneli, ali i potpuno opravdan čin. Nagradu je prvi primio Рего Manakovski iz Skoplja. GODINA 1962. je donela zvaničnu inkorporaciju u Sterijino pozorje. Posledica toga je biia da su i radio-drame konkurisale za najvišu Sterijinu nagradu, diplomu i zlatnu plaketu za najbolje delo u celini. Ali, uprkos zvučnom izrazu inkorporacija, putevi Pozorja, s jedne, i radija i televizije, s druge strane, su se razišli. Pokazala su se pogrešnim očekivanja da če takraičenje radija u okviru Pozorja postati atraktivnije i primamiti više slušalaca. Radio-drama se, doduše, obraća masama, ali su to mase pojedinaca od kojih svako sluša radio-drarau sam, i na svoj način je dopunjava u svojoj mašti, Ta osetljiva, intimnija vrsta dramatike, koja od slušaoca zahteva drukčiju saradnju nego što je saradnja publike okupljene u pozorišnoj dvorani, potisnuta je još

149