RTV Teorija i praksa

ISTRAŽIVANJA NAUČNA ISTRAŽIVANJA DRUŠTVENOG KOMUNICIRANJA

Prof. dr Firdus Džinič

PREDMET, OBUHVAT I METODI KOMUNIKOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA

Komuniciranje je jedan od bazičnih procesa svakog društva, ustvari bitan vid njegove egzistencije. Zbog toga je proučavanje komuniciranja sadržano u mnogim Ijudskim delatnostima. Takva proučavanja, u največem broju slučajeva, bave se svetom pojava u oblasti komuniciranja - ne otkrivajući sve njihove uzajamne veze i odnose, niti zakonitosti koje ih izazivaju i odredjuju. Medjutim, „celokupna nauka bila bi suvišna”, upozorava Marks, „kada bi se pojavni oblici i suština poklapali” („Kapital”, III). Prema tome, u kompleksu spoznajućih aktivnosti, neophodno je i naučno istraživanje komuniciranja, koje se razlikuje od ostalih oblika saznanja time što se ne zadovoljava opisivanjem sveta pojava, nego traga za njihovom suštinom i zakonitostima njihovog nastajanja i ispoljavanja. Da bi istraživanje komuniciranja bilo naučno ono mora obuhvatiti sistematsko, kontrolisano, iskustveno i kritičko ispitivanje pretpostavljenih odnosa promenljivih (varijabli) koje ovu pojavu čine. Ovakva ispitivanja do sada su se koncentrisala na dva šira područja: (1) istraživanja masovnog komuniciranja i novinarstva, i (2) istraživanja medjuličnog (interpersonalnog) komuniciranja. U oba područja, medjutim, cilj istraživanja je jednak: obogatiti fond saznanja relevantnih za sve oblike Ijudskog komuniciranja, s konačnim ciljem da se omogući predvidjanje i progres u ovoj oblasti. Najveći broj dosadašnjih studija masovnog komuniciranja mogao bi se klasifikovati u sledeće tri opšte sadržinske kategorije:

175