RTV Teorija i praksa

Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Skopju i Novom Sadu. Istraživanjima informisanja i komuniciranja u nas povremeno se bave i druge institucije i organizacije. Pored tekučih ispitivanja za praktične potrebe, kroz saradnju navedenih institucija i uz podršku društvenih fondova i organa, odvijaju se i istraživanja koja se odnose na specifičan položaj i osobenosti sistema masovnog komuniciranja u samoupravnom društvu i različite probleme njegovog razvoja i funkcionisanje. ZAKLJUČNI OSVRT Prikazani pregled situacije u oblasti istraživanja društvenog komuniciranja sumarnog je karaktera, i treba da nam omogući samo opšti uvid u ovo područje društvenonaučnog saznanja. On je, medjutim, dovoljan da bi se izveo zaključak o postojanju i legitimnosti jednog takvog područja, i da bi se postavilo pitanje njegovog statusa u porodici nauka. Dok još uvek značajan broj naučnika smatra da je društveno komuniciranje samo „zajedničko polje interesovanja” odgovarajućih klasičnih naučnih đisciplina ili posebnih disciplina u njihovom okviru, sve je više onih koji argumentovano dokazuju da je potrebno „jedinstveno posmatranje jedinstvenog fenomena” - a društveno komuniciranje je zaista takav fenomen. Prihvatajući ovo drugo, savremenije i opravdanije stanovište, zajedno sa F. Vregom smatramo da se nova naučna disciplina može definisati na sledeči način: „Komunikologija proučava sadržinu, oblik i načine čovekovog medjusobnog i masovnog komuniciranja, smisao svrhe i efekte simboličke interakcije, kojom se Ijudi sporazumevaju, kooperiraju i podstiču na delatnosti, kao i strukture i funkcije društvenih komunikacijskih sistema”. Ovako koncipirana nova naučna disciplina postepeno se afirmiše i kođ nas. Naša komunikologija, i pored nezadovoljavajuće materijalne i kadrovske osnove, i nedovoljne ukupne razvijenosti, uspela je već da obeleži jasnu graničnu liniju u odosu na pristupe koji su nastali u drukčijem socio-političkom kontekstu, ali i da nakon odgovarajuće kritičke revalorizacije obuhvati sve ono što predstavlja pozitivnu tekovinu progresa u ovoj oblasti. Naučna superiornost dijalektičko-materijalističkog pristupa i klasne

182