RTV Teorija i praksa

Ranko Munitić

FILMSKA I TELEVIZIJSKA SLIKA - II deo

Prvi dio naše studije, objavljen u 2. broju ovog časopisa, posvetili smo ispitivanju globalnih razlika koje postoje između filmske i televizijske slike: polazeči od, da tako kažemo, razlika u materijalu, dakle od razlika po mediju, dali smo naslutiti da će te osnovne različitosti imati itekakvih posljedica u vezi našeg različitog, naravno, doživljavanja, ili čak površnog percepiranja, tih vizuelnih fenomena.

Ne ulazeči u detalje, bili smo več tada u mogućnosti da nabrojimo najmanje osam jasno uočljivih svojstava koja se kod televizijske slike otjelotvoravaju na način sasvim različit od otjelotvorenja dostignutih u strukturi filmske slike. Neka od tih posebnih svojstava proizlazila su iz čisto količinskih faktora (format, tonalitet, lokacija slike), druga su se opet vezivala za specifičnost intuitivne poruke koja se kod tih vizuelnih sklopova ispunja u našoj svijesti na sasvim drugačiji, da ne kažemo suprotan način. Јег, bez obzira na kakvoču, direktnost i jasnoču diskurzivne рошке koju nam filmska ili televizijska slika upućuju (bez obzira, dakle, na profil i količinu čitljivih informacija, podataka, činjenica i simbola koji nam se tim slikama posreduju), svaki od tih vizuelnih naboja obraća nam se u isti mah i nekim svojim implicite sadržanim intuitivnim porukama, рошката vezanim ne za ono što i kako nam režiser želi reči - već za objektivna, materijalna svojstva medija koja se, htjeli mi to ili ne, aktivno upliču u diskurzivni profil poruke i često je (naročito ukoliko tih interferencija nismo svjesni) mijenjaju u večoj ili manjoj mjeri.

Prisječanja radi, poslužit ćemo se najjednostavnijim primjerom. Reporterski snimljene sekvence na bilo kojem od aktuelnih ratišta savremenog svijeta sasvim će različito na nas djelovati budemo li ih promatrali na velikom (kinematografskom) ili malom (televizijskom) ekranu, čak i ako riječ bude o istim prizorima. o identičnim sekvencama.

50