RTV Teorija i praksa

identična u svom kinematografskom i televizijskom izdanju! Jer, ona to nije: mimo svoje diskurzivne, informacijske poruke, ona gledaocu upučuje i intuitivnu, medijski uslovljenu poruku, što znači da gledalac različito reagira - odnosno, da zapravo gleda dvije različite slike. A pošto ta intuitivna, medijska poruka mora izvršiti određeni utjecaj i na informacijsku, diskurzivnu poruku - to i na ovom planu dolazimo do argumenta koji pokazuje da fizički identična slika (po sadržaju, profilu, tonalitetu, planu, rakursu itd.) poprima na različitim ekranima drugačije „metafizičke” odlike, da nas tim odlikama navodi na različito reagiranje i drugačiji odnos, pa se ta „fizički” identična slika nezadrživo raspada na dvije sasvim različite metafizičke silnice, na dvije smjernice od kojih svaka djeluje u svom posebnom pravcu, čak u pravcu koji teče na suprotnu stranu od prve. Ovaj problem u vezi imanentne diskrepancije „iste” slike na različitim ekranima pojavljuje se u okviru skoro svih mogučih kombinacija na liniji veliki ekran - mali ekran. Kod dokumentamih snimaka opasnost je najakutnija, zato što uvečavanjem ili unižavanjem likova i događaja naša podsvijest u isti mah uvećava ili unižava onaj humani, kritički, socijalni, psihološki itd. potencijal koji se slikom prenosi. Kod igranog filma dilema je estetske prirode: određeni domet djelovat če na velikom ekranu monumentalno i uspjelo, na malom ekranu pretvorit če se u dosadnu koještariju. Dovoljno je u tom smislu prisjetiti se sudbine onih filmova koje kino-prikazivači neoprezno prenose iz TODD-A-O formata u sinemaskop format: slavna Kjubrikova (Kubrick) 2001: odiseja u svemiru nije takvom transplantacijom izgubila samo vanjski bljesak, već se iz vanredno tempiranog vizuelnog organizma pretvorila u razvučenu, neodmjerenu aglomeraciju kadrova; atraktivni Lorens od Arabije Dejvida Lina (David Lean) izgubio je prevođenjem u sinemaskop temeljnu draž na kojoj je autor gradio svoje vedute pustinjskog sunca i pješčanog prostranstva; slatkoj melodioznosti podređena vizuelna gama Му fair lady Džordža Kjuhora (George Cukor) također se pretvorbom u sinemaskop izokrenula u dosadno koketiranje sa šarenilom prizora... A to zato što svaki prizor u TODD-A-O formatu (baš kao i svako pretapanje) mora trajati nekoliko sekundi duže nego u sinemaskopu da bi ga naša svijest prihvatila: ogromne

53