RTV Teorija i praksa

Drugim riječima, pitanje je glasilo: koji i kakav film ništa neče izgubiti prezentacijom na malom ekranu, a koji če i kakav biti osjetno oštečen takvom promjenom lokacije. Rezultati ankete bili su više nego zanimljivi. Na prvom mjestu filmova idealnih za prikazivanje na televiziji našlo se slavno remek-djelo iz nijemog perioda Stradanje Jovanke Orleanke iz 1928. Karla Teodora Drajera (Carl Theodor Dreyer), na drugom mjestu psihološka drama Viljema Vajera (William Wyler) Nasljednica iz 1949. godine... Na prvom mjestu liste filmova izrazito nepodobnih za mali ekran našla se Moja draga Klementina iz 1946. Džona Forda (John Ford) premda se, zapravo, na tom mjestu mogao naći bilo koji vestern, pošto je težište svih odgovora u anketi upozoravalo ne toliko na Fordov domet koliko na sam žanr kao primjer sasvim suprotan mogućnostima i potencijalima televizije; na drugom mjestu našao se slavni Crni Orfej francuskog režisera Marsela Kamija (Marcel Camus) iz 1958. godine... Zašto su okupljeni stručnjaci odabrali upravo ova ostvarenja? Svaki primjer karakterističan je na svoj način. Onako od oka odmjeravajuči, kao da u povijesti sedme umjetnosti zaista nema filma koji bi malom ekranu odgovarao više od Drajerovog Stradanja Jovanke Orleanke. I to iz vrlo „vidljivog” razloga: čitavo to remek-djelo, naime, uglavnom je sagrađeno iz krupnih planova. Poznati proces neobičnoj ženiborcu predstavljen je tu istraživanjem i fiksiranjem minuciozne psihološke igre na licima prisutnih: majstor vizualiziranja nevidljivog i intimnog, Drajer če u svakom krupnom planu fiksirati djelić unutarnje dileme, iskušenja, sukoba ili emocionalnog stanja, i zatim će iz tih fizionomijskih, odnosno psiholoških atoma sačiniti neusporedivo snažan dramski luk, film u kojem se izvana skoro ništa ne dešava, no čija vizuelna struktura ječi dramom rijetko viđenom na ekranu... Bijaše to vrijeme, mislimo na trenutke provođenja ankete, u kojem se, što ni danas nije rijetko, upravo krupni plan smatrao nekom vrstom izrazito televizičnog rješenja: pa ako je tako, mislili su ispitanici, šta može potpunije odgovarati malom ekranu od ostvarenja skoro kompletno sazdanog upravo na tom i takvom više televizičnom no kinematografskom temelju?

55