RTV Teorija i praksa

U prvom slučaju govori se o „dobrom” i „čistom” govoru, koji se „razvija na zdravom vrelu narodnog književnog jezika i jedinstvu njegovom bez natrune”, što znači bez stranih reči, a u drugom o „lepom” i „pravilnom” govoru bez ikakvih fonetskih ili leksičkih odlika dijalekata ili substandardnog jezika. U svakom konkretnom slučaju purističko ponašanje se ispoljava na komparativnom planu, tj. u poređenju jezika, dijalekata, ili ideolekata (govora pojedinaca) sa nekim idealnim jezičkim modelom kao ogledalom čistote, pravilnosti. racionalnosti i lepote zajedničkog izraza. To je obično jezik koji u određenoj sredini obezbeđuje društveni prestiž i u širem smislu se naziva standardnim, a ponegde i književnim jezikom. Ovakav pristup rađa, razumljivo, problem jezičke arbitraže objektivnosti suda i pokreče pitanje jezičkog autoriteta. Naime, u prvom slučaju, šta treba smatrati domačom, a šta stranom reči? Jedni mogu, na primer, zahtevati izbacivanje reči kao: „trend”, „dizajn” i „market”, drugi - „univerzitet”, „fijaker”, ili „scena”, a treči čak i reči „kolodvor”, „kazalište”, ili „prevashodno”. Sve, dabome, zavisi od pozicije sa koje neko polazi. U drugom slučaju neko če vam reći da ne govorite „lepo” i „pravilno”, jer vam se u govoru „potkrada” neki akcent ili akcenatska dužina koju ste doneli iz svog kraja, ili ste umesto „kuhinja” rekli „kujna”. I konačno, dokle bismo stigli kada bi počeli izbacivati strane reči iz jezika radija i televizije na osnovu „nedovoljnog” procenta razumljivosti dobijenog bilo kojom anketom pomoču uzoraka. Јег, dosledno primenjujuči princip „nedovoljne razumljivosti” u takvim čistkama morale bi stradati i mnoge naše reči. Nedavna istraživanja TV auditorijuma u Vojvodini 3 pokazala su, na primer, da TV gledaoci podjednako ne razumeju sintagme „neminovno kašnjenje” i „iskonska želja” kao i „magistralne pruge” i „amortizacioni fondovi”. Pa, prema tome, da li su pojedine strane reči, ili njihove sintagme, primarna nevolja u jeziku radija i televizije? 111 Puristi, koji, obično, sebe smatraju ortodoksnim tumačima idealnog jezičkog modela, zbog subjektivističke prirode svoje

3 M.Jocić: Mišljenie gledalaca i slušalaca o jeziku TV i radija, Odeijenje studija progiama RTV NS, 1975.

182