RTV Teorija i praksa

ра se može reći da će se i karakter ekonomske propagande menjati kako se u stvarnosti menja društveno-ekonomska sadržina robne privrede. Pogrešili bismo, međutim, ako bismo ekonomsku propagandu jednostavno tretirali kao derivat robne privrede. Ekonomska propaganda ima i svoju odgovarajuću autonomnost i ne samo da može, nego i mora da dejstvuje u pravcu sve jačeg i izražajnijeg aktivnog utjecaja na menjanje društveno-ekonomske sadržine robnog privređivanja u nas, da ona u stvarnosti bude sve više u skladu sa društvenom svojinom nad sredstvima za proizvodnju i samoupravljanjem. Sredstva javnog inforniisanja i komuniciranja, a radio i televizija među njima posebno, imaju značajnu ulogu, bitan su medij koji među ostalima služi i ekonomskoj propagandi, pa su radi toga i podložni teškoćama koje se javljaju u ppredeljivanju društvenih normi ekonomske propagande u našim uslovima i sprovođenju takvih stavova u praktičnoj delatnosti. Pri tome, i radio i televizija su močna sredstva ne samo informisanja Ijudi, nego i formiranja društvene svesti, svojom delatnošču mogu da utiču na zadržavanje ili, pak, progresivne promene navika, na formiranje mentaliteta Ijudi i slično. Kao i štampa, tako i radio i televizija nisu samo tumači postojećih društvenih vrednosti, već su, u skladu sa svojim funkcijama u samoupravnom socijalističkom društvu, i značajni nosioci društvene akcije za menjanje društvenih vrednosti, a u skladu sa karakterom samoupravnih društveno-ekonomskih i političkih odnosa. Sve to zahteva od Ijudi koji rade u sredstvima informisanja da, polazeči od materijalnih uslova života Ijudi, stepena njihove svesti i kulture, kao i razvijenosti društveno-ekonomskih odnosa, pravovremeno i objektivno informišu javnost o zbivanjima i kretanjima koja se dešavaju u svim domenima društveno-ekonomskih zbivanja. Na taj način, sredstva informisanja mogu doprineti da radni Ijudi u uslovima bržeg materijalnog razvoja i velikih društveno-ekonomskih promena dobiju što verniju sliku o zbivanjima i vrednostima koje ih okružuju. U tom sklopu treba sagledati mesto i ulogu ekonomske propagande, kao sastavnog dela našeg informativnog sistema, koja treba da polazi od potreba i proizvođača i potrošača, јег samo tako i može biti u skladu sa društvenim odnosima u našem socijalističkom samoupravnom društvu. Ekonomska oropaganda u samoupravnom društvu suočena je s mnogim pratećim protivrečnostima koje se u brojnim

109