RTV Teorija i praksa

propagandu. Pored njih tu su, pre svega, razni oblici štampe, plakati, bioskopska propaganda, slanje propagandnog materijala putem pošte i direktna distribucija na ulici, na sajmovima. Interesantno je upoznati se sa određenim odnosima među svim tim sredstvima ekonomske propagande postignutim u svetu. U Sjedinjenim Američkim Državama, zemlji koja je sigurno razvila ekonomsku propagandu u najobimnijem stepenu, prema podacima „Television Factbook 1976”, ukupna sredstva utrošena za ekonomsku propagandu u SAD 1974. godine bila su ovako raspodeljena: Televizija 4,851.000.000 dolara Radio 1,835.000.000 dolara Novine 8,001.000.000 dolara Magazini I,sо4.ооо.ооо dolara oglasi preko pošte 3,936.000.000 dolara sve ostale vrste uključujući plakate (345 miliona) 6,603.000.000 dolara Ukupno: 28.780.000.000 dolara Telcvizija učestvuje u tim ukupnim izdacima za ekonomsku propagandu sa 18,11%, a radio sa 6,80%, prema tome, RTV ukupno sa 24,96% odnosno 1/4. U Velikoj Britaniji je u 1976. godini utrošeno 967 miliona funti sterlinga, od čega je na televiziju otpalo 210 miliona, a na radio 15 miliona, dakle, ukupno 225 miliona, tako da ukupno učešće RTV u ekonomskoj propagandi iznosi 23,25%. Interesantan je i podatak da izdaci za ekonomsku propagandu u Velikoj Britaniji predstavljaju 1,о4% bruto nacionalnog proizvoda zemlje, odnosno 1,5% celokupne potrošnje. S druge strane, u Saveznoj Republici Nemačkoj, u kojoj je televizija ograničena na 20 minuta ekonomskog programa dnevno, učešče pojedinih sredstava u ekonomskoj propagandi u 1975. godini izgledalo је ovako: Dnevnici 2,995.900,000

123