RTV Teorija i praksa

primaoci nisu izolovani pojedinci već predstavljaju članstvo globalnih Ijudskih zajednica, i da se njihovi problemi mogu rešiti samo kolektivno. Ta svest da određena zajednica ima potencijalnih moći da postavlja dijagnoze, formuliše potrebe i mobiliše korišćenje resursa, a sve radi rešavanja vlastitih problema, obogatila je komunikaciju; ona je ukazala na tesnu vezu koja mora postojati između poruka i procesa odlučivanja u zajednici, čime se upravo komunikacija aktivno angažuje u sledečim delatnostima: a) podsticanje i ohrabrivanje zajednice da postavi dijagnozu svoje vlastite situacije i problema; b) omogućavanje pristupa svim bitnim informacijama o alternativama; c) organizovanje građana; d) pružanje pomoči zajednici da pribavi proizvodna sredstva i resurse - tj. moč; e) stvaranje institucija podesnih za odlučivanje u zajednici i za zajedničku akciju. TEORIJA KOMUNIKACIJA OTKRIVA DRUŠTVENU STRUKTURU Sve zajednice nisu iste, niti je pak, svaka zajednica sasvim homogena celina. Teoretsko shvatanje kome osnovu čini ideja društvene strukture, tumači društvo kao mrežu statusa i uloga u kojoj neki Ijudi zauzimaju poziciju moći i kontrole povlašćeniju od pozicije drugih. Ako је neka socijalna struktura takva da je većina odluka jednog čoveka pod uticajem spoljnih sila ili od njih izobličena, možemo biti sigurni da će i njegov prilaz informaciji i komunikaciji takođe biti ograničen, Štaviše, za čoveka u ovakvim prilikama, glavna funkcija komunikacije biće ono što mu olakšava-prilagođavanje egzistencijalnoj situaciji u kojoj se nalazi. Poslednjih godina urađeno je nekoliko studija o odnosu između socijalne strukture i uloge komunikacije. Da sumiramo gledišta i nalaze ovih studija, uzečemo tipičnu hijerarhijsku socijalnu strukturu koja se sastoji od male grupe vladajuće elite, nešto veće srednje klase i narodnih masa koje predstavljaju večinu. (U zemljama u razvoju, mogu postojati i strane grupe, koje se nalaze na još višem stupnju hijerarhije

147