RTV Teorija i praksa

nego domača vladajuča elita, i koje stoga, mogu da nametnu svoje odluke, shvatanje vrednosti i društvenu strategiju.) U takvom sistemu, niži slojevi pokušavaju da se identifikuju sa elitom prihvatajući njene poglede na svet, njene vrednosti, njen način življenja u odnosu na ostali svet, ukratko - njenu ideologiju. To je delimično zbog toga što se medij komunikacije da bi mogao da opstane unutar društva, mora ponašati kao sredstvo ideologije. Stanovništvo ne primečuje da zajedno s vestima, tehničkom informacijom i zabavom koja se dobija preko raznih kanala (novina, časopisa, televizije i radio-programa, oglasa, itd.), upija ideologiju dominantne elite, U stvari, ono može čak i da duboko usvoji verovanje i vrednosti štetne po njegove sopstvene interese. U ovakvoj vrsti sistema, komunikacija služi establišmentu i socijalnom status kvou. Večinu jeretičnih ideja koje elita ne odobrava, sredstva komunikacija takođe ignorišu pošto su one pretnja i njihovim interesima. Ideje koje sredstva komunikacija prikupe, vraćaju se publici u izobličenoj formi da bi manje uznemiravaie uspostavljeni poredak. Svest o tome kakav ideološki uticaj sredstva masovnih komunikacija mogu da imaju u mnogim društvima, navela je nekoliko istraživača da sa tog stanovišta ispitaju sadržaj tih „opštila” (novina, stripova, radio-televizijskih kič-serija itd.). Oni su otkrili da u nekim zemljama u razvoju sredstva masovnih komunikacija u stvari često prenose izvesne vrednosti i verovanja koja mogu biti štetna po nacionalni razvoj - na primer: potrošačka manija, preterana individualističnost, kult nasilja, elitizam. Otkriče skrivenog dejstva koje sredstva masovnih komunikacija „subliminalno” vrše na formiranje nacionalnih stavova, obogatilo je razumevanje komunikacije; a što je najvažnije, to otkriče je pokazalo da su mnoge poruke, koje su tobož podržavale nacionalni razvoj, u stvari bile usmerene na „vesternizaciju”, pa čak i na ovekovečenje anahronih socijalnih struktura. Okoštala klasna struktura nije jedini faktor koji odvaja velik deo stanovništva u zemljama u razvoju od sredstava komunikacija. Proučavanja na koji način seosko stanovništvo ovih zemalja dolazi do informacije, otkrilo je da se seosko stanovništvo nalazi u nepovoljnoj situaciji što se tiče medija. Analize sadržaja „mass-media” pokazale su da je većina poruka usmerena gradski i, prema tome, uglavnom beznačajna za seoske žitelje. Štaviše, mediji prodiru veoma slabo u nekc seoske predele. Što se tiče štampe, njena je raširenost neizbežno ograničena gdegod je nepismenost ogromna. lako

148