RTV Teorija i praksa

društvene potrebe. Zauzeli su se za istorijsku obradu masovnih medija usmerenu ka društvenom razvoju. Iz njihovih izvođenja mogao se izvuči zaključak da uspeh budučeg istraživačkog rada vide u orijentaciji na kolektivne i institucionalne aspekte masovnog komuniciranja i na pojmovno razgraničavanje proučavanja Ijudskog masovnog komuniciranja. U metodološkom pogledu težili su proširivanju i dograđivanju pristupa i koncepata kakvi su poznati iz istorije komunikološke nauke, naročito iz njenog pionirskog razdoblja u Sjedinjenim Državama. Naglasili su da zapadnim sociolozima nedostaje odgovarajuča društvena teorija istraživanja masovnih medija Ipak su izrazili nadu da če, sa nešto većim društvenim i doslednijom interdisciplinarnom saradnjom komunikologije sa drugim naučnim disciplinama, posebno psihologijom, lingvistikom, estetikom i politologijom, u dogledno vreme biti moguče izgraditi takvu teoriju. Njihovim izlaganjima se pridružilo nekoliko učesnika savetovanjaj nemarksista, među njima naročito profesor Zilberman (Silbermann) iz Zapadne Nemačke. On je, doduše, kritički ocenio delovanje javnih opštila u potrošačkom društvu, ali je za rešenje njenih protivrečnosti ponudio nazadnjačku varijantu. Masovni mediji navode na stereotipno kolektivno ponašanje i snižavanje kulturnih standarda, što ijude dovodi do razočarenja, bekstva od stvarnosti i u izolaciju. Čovek zato okreče leđa medijskoj i ostaloj masovnoj potrošnji. Traži utočište u individualizmu: masovne medije če zameniti savremene individualističke komunikacije koje donosi nova tehnologija i koje lakše zadovoljavaju potrebe pojedinaca, Tako usmereni uvodni referati izazvali su konfrontaciju između napredno orijentisanih komunikologa i predstavnika građanskih struja. Prvi su tvrdili da kriza na tom istraživačkom području još nije prebrođena, jer je ona samo deo opštih suprotnosti i kriza kapitalističkog društveno-političkog sistema u koji spada i komuniciranje. Dokazivali su da ni novija istraživanja ne pokazuju neki posebni napredak. Kritički su ocenjivali ulogu medija u potrošačkom društvu. Odricali su, međutim, mogučnost da se slabosti otklone preorijentacijom koju је opisao Zilberman ili oslanjanjem na empirijska mikroistraživanja koja samo utvrđuju status quo. Dr Karl-Piter Markel (Karl-Peter Markel) sa Oksfordskog univerziteta је izrazio čuđenje nad situacijom u kojoj neki sociolozi traže relevantnu teoriju za proučavanje masovnih medija, a pri tom zanemaruju marksističku dijalektičku metodu. Qn se zauzeo za istraživanje celokupnog procesa komuniciranja, a ne samo nekih njegovih delova: tehnologije,

158.