RTV Teorija i praksa

Do sada: ako pogledamo sve dnevne i tjedne televizijske listove i priloge koji ocjenjuju program, lako je uočljivo da su svi osvrti najčešće o TV drami, seriji, ponekoj unutrašnjo-političkoj emisiji, kontakt-programu (kada su bili u modi), sve u svemu komentiraju se tjedno 8 do 10 emisija. A ostale? Mnogi kažu kako je program toliko monoton i jednoličan da bi svakodnevni komentari bili nepotrebni, pretjerani. Zašto? Pa ako je program dosadan, onda neka se to jasno vidi, a ne „umjetno” oživljava izvlačenjem krajnjih primjera bilo da se radi o najboljim ili najgorim emisijama tjedna. U svakom slučaju svakodnevna kritika pružila bi mogućnost šireg gledanja emisija, večeg broja komentara, a pomogla bi i čitaocima-gledaocima koji vole, a to je bezbroj anketa u svijetu več pokazalo, „provjeravati sami sebe” i svoja mišljenja o emisijama i programima, tj. ujutro u novinama vidjeti koliko se slažu ili ne slažu s mišljenjem u novinama. Televizija nije najvažnija stvar na svijetu, ali je u svakom slučaju sastavni dio života, dio koji se zavukao ~pod kožu ', navika koja i kad je ugodna i kad je neugodna - je prisutna. Zašto se onda i televizijski novinar ne bi uključio u taj „čarovni” trokut na liniii televiziia - novinc - čitalac-gledalac, kada je i tako po svom zvanju i zadatku njegov sastavni dio? SPECIJALIZACIJA NIJE NEOPHODNA Nikako se ne bih složila s mišljenjem nekih autora o nestručnosti televizijskih kritičara i o potrebi uske specijalizacije. Ne pretjerujmo, nije televizijski program, napose ne naš domači, toliko nedostižan da ga se nc bi moglo komentirati u cjelini, Dobar i iskusan poznavalac tclcvizijskog medija, karakterističnih i organizacionih i tehničkih, naravno i izražajnih mogućnosti televizije - to može. Kada npr. ocjenjujem televizijsko emitiranje dubrovačkc predstavc Kralj Edip, onda me ne zanima primarno njczin kazališni cfekt, jer o tome su objavljene kritikc još godinu dana ranijc. Mene prije svega zanima ta predstava kao tclevizijski događaj, a on uključuje i tehnički i kulturni i izražajni domct televizijskog režisera i njegovu eventualnu sposobnost da vlastitom (televizijskom) kreacijom učini tu predstavu novom, drugačijom, televizijskom - jer da ju jc „slijcpo " prcnio, ona bi koliko god kazališno uspješna, televizijski bila dosadna i nezanimljiva. No, da nc detaljiziram i nc navodim primjere kojih je bezbroj i koji govore u prilog da svaki komentator televizijskog programa može (i mora) svaku emisiju gledati

204