RTV Teorija i praksa

prenos ili odgovarajuća adaptacija neke pozorišne predstave. Uostalom, od svojih prvih koraka pa do dana današnjeg, radio-drama u stvari je jedna od etapa istorije pozorišta. Dok je prema najrasprostranjenijem mišljenju scenski oblikovana drama predstava za publiku koja je istovremeno i gledalac i slušalac, dotle je radio-drama isključivo namenjena slušaocima. Na ovakve i slične asocijacije često se nailazilo na sastanku u Novom Sadu. lako su razgovori u kojima se varirala tema o odnosu estetike i tehnike na radiju podstaknuti onim što se, uglavnom, događa u savremenoj radio-drami, bilo je i pokušaja da se ova problematika osmotri i iz uglova koji nisu svakidašnji. U mnoštvu asocijacija nije se mogla prenebregnuti ni okolnost da su blisko srodstvo sa teatrom, period neminovnog prilagođavanja i traganja za sopstvenim izrazom, stilom i poetikom, omogučili radio-drami veliki ugled u radijskim programima uopšte. Sedeći u nekoj odaji i smireno ili sklopljenih očiju prateči radio-dramske emisije, slušaoci otkrivaju dotle nepoznate svetove. Fenomen „zamišljanja” dramskog toka, odnosa i sukoba, radnje i zbivanja, ambijenta i podneblja, a sve to redukovano i izazvano različitim uslovnostima - pomaže slušaocima radija da razigraju moč uobrazilje do maksimuma. Jer, akustički prostor za slušaoca radija podrazumeva sve, i uobičajenu pozorišnu dvoranu, i tri dimenzije pozornice, ali i nešto mnogo više i šire od toga. Jedinstva mesta, vremena i radnje u radio-drami očas menjaju uloge, moguče je u magnovenju prepustiti se svakojakim vremeplovima mašte, izazvanim nekolikim rečenicama, najogoljenijom dijaloškom ili monološkom fakturom. U trenutku kada je u ličnosti svog autora pronašla pisca koji če joj služiti predano i dosledno, i koji će - proučivši izražajne mogućnosti i svestranost tog novog žanra - stvoriti obrasce i jedne nove dramaturgije, radio-drama mu je za uzvrat, o čemu je u Novom Sadu takođe bilo reči, pružila i šanse da on koristi sve tehničke podobnosti moderne radiofonije. Tako se, jedna za drugom, množe najraznovrsnije zvučne kombinacije i kategorije, u pomoć uvek priskače elektronika, rađa se polifonija kojom inventivni stvaraoci, poput rudara kada nabasaju na nesagledive količine rude najplemenitijeg kova, polaze u istraživanja, ostavljajući za sobom tragove eksperimenata i mnogostruke stvaralačke dovitljivosti. Većina dokumentovanih mišljenja na novosadskom skupu radijskih stručnjaka ilustrovana je odlomcima emisija koje su

39