RTV Teorija i praksa

Njegova dramaturgija (u prilogu ispričan vaskoliki sadržaj prikazanja) odgovara premisi savremene radijske igre. Moderna radiofonija se temelji na donošenju unutarnjeg treptaja čovekovog, na raščlanjavanju slojevite svesti. Posredstvom stereofonije slušamo ranoge tokove, nemire od šuma i tona upredene u rečenice koji dočaravaju razbijenu svest, predstavu sveta, izmontirane odbleske spoljnih zbivanja, oživele engrame, pokrete duha, simfoniju emotivnih varnica - govore o svetu koji je bio, koji biva i koji anticipujemo. Ovakva radiofonija proizilazi iz klavijature studija, režijskog stola, višekanalnih magnetofona, filtara zvuka. I nije čudo što odgovara vremenu sadašnjem - ona raščlanjuje svoje sadržaje i, paralelno svetskim zbivanjima, polarizuje ih u svesti kao ogledalu sveta. To su elementi jedne pesničke građe. Više je no očita bliskost radijskog izraza ozvučenoj poeziji, simfonijskom koncertu, agitki pripovedača, besednika. Očita je u toj meri koliko je očito da svako „vođenje radnje”, „zapleta” podražavanje scenskog događaja, akcentovanje spektakularnog - znači puki promašaj, žablje napinjanje, zveket drvenih mačeva, golubije među zmijskim jajima. NEKOLIKO NAPOMENA O TERMINOLOGIJI Predmetu našeg razmatranja nedostaje precizna terminologija. Osnovni pojam radijske igre ili radijske drame samo je uslovni radni naziv, odomaćen. Pojam radijskog uslovljen je emitovanjem na radio-stanici. Međutim, programsko, konzumno obeležje nije nimalo bitno za estetski valer i za biće snimljenog muzičko-šumno-govornog materijala na magnetskoj traci. Ako bi se ono što nazivamo radio-dramom slušalo u koncertnoj dvorani sa zvučnicima - ne bi ga ni po čemu trebalo zvati „radijskim”. Reč „drama” je već i sama za raspravljanje, jer objedinjuje i komediju (ili je isključuje) i druge „dramske” rodove. Reč „igra” koja figurira u nemačkom terminu Horspiel (sluho-igra, igra namenjena slušanju), slično Schauspiel (igra namenjena gledanju) - zaista je najadekvatnija pojmu mnogih radio-dramskih vrsta. Termin „pozorište reči” (u proteklim godinama dobio pravo građanstva, ali nije ostao dovoljno eksponiran), vrlo je upotrebljiv pri razmatranju suštine bića radio-drame. U praksi jugoslovenskih radio-stanica razlika između igre i drame najbolje se ogledala u klasifikaciji dečjeg programa. Pod radio-igrom za decu podrazumevale su se mnogobrojne stvari - bajke, dramatizovane pesmice, igre zvuka i drugo. Pod radio-dramom

43