RTV Teorija i praksa

Opažaj vremena je proizišao iz posmatranja integriteta verbalnog događaja. Otuda se on reflektuje na magnetskoj traci kao kondenzovani ekstraktni dijalog. Sve se odvija übrzano, prekid od polovine sekunde označava u novim proporcijama znatno veći vremenski razmak. Neupućeni bi iz rečenog izveo zaključak da je radijska igra zbir monologizovanja i replika ~za sebe” iz klasičnih komada. Međutim, veština nadarenog glumca, koji ima osećanje za radijsko, jeste da podeli svoju pažnju na partnera i na slušaoca, i to rediteljskom imaginacijom efekta međuigre. lako je sam kreira parcijalno, on sve vreme sluša partituru radijske igre u celini. Tajna međuigre upravo leži u prožimanju replika brzorefleksnim radnjama i upadicama. Ali ove upadice, koje glumac piše slušaocu kroz mikrofon, kao da se njemu vračaju tokom igre. On ih kao partner, polovinom pažnje čuje kao eho, gledajući u tekst pred sobom i sam okrenut mikrofonu. U tom pogledu proces glume pred mikrofonom sličan je mnogim civilizovanim radnjama - pilotiranju, upravljanju vozilom, mašinama. PERCEPCIJA JEDNE BOGATE MONTAŽE MAGNETSKOG IGROKAZA Pod bogatom montažom na magnetskoj traci podrazumevamo (sa psihološkog gledišta) onu količinu raznorodnih zvučnih senzacija koje su raspoređene tako da se mogu raspoznati u jedinici vremena. U glavnu traku utiče (kao kod rečnog sliva) određena vrsta zvuka. Svaka od ovih utoka ima svoju diferencijalnu karakteristiku (na primer, traka sa govorom, sa muzikom, sa drugim govorom, sa još jednom muzikom, sa šumovima, itd.). Svaki magnetofonski ulaz može sadržati unapred izukrštani materijal - pa je teorijski gledano mogučnost kombinovanja enormna, kao i na šahovskoj tabli. Zato se pojam percepcije nameće biološki. Percepcija je tim elastičnija, šira, ukoliko postoje preduslovi za njeno bogato odvijanje u vidu predznanja ili pretpoznavanja, Ako je slušaocu Odranije poznata reč, ili melodija, ili šifra, stav - nešto što je jednom eksponirano trajalo, sada će koegzistovati sa novim senzacijama i neće remetiti njihov zvezdani trenutak ekspozicije. Kumulativno sastavljanje niza senzacija će sada, u novom vremenskom intervalu, činiti celinu i odavaće utisak da je sve vreme bilo prisutno. Potrebno je odrediti tačke jasne eksponaže željene senzacije. Tehnički gledano, svako isticanje jednog elementa

45