RTV Teorija i praksa

• Nova radijska igra se postupkom približila fičeru; „sirovi materijal” prolazi kroz faze tehničko-dramaturških „mlinova”. Mnoge drame su reč kao lingvistički fenomen sadržajno afirmisale do važnosti odvijanja radnje. Mnoge drame su asocijativno zvučni rimovani komentari vremena. Pisci ispituju mogućnosti jezika kao igre. Sve se više traži od slušalaca prethodna upućenost, razvijanje refleksa za slušanje ovakvih formi, izoštravanje sluha za polifono pračenje. TEHNIČKI PREDUSLOVI Za bolje razumevanje ove materije setičemo se preambule žirija Radio-Beograda za tonski snimak, (predsednik inž. Mile Marjanovič) koji prilikom dodele godišnjih nagrada daje sledeću stručnu kvalifikaciju: „Polazeći od osnovnog zadatka tehnike i snimatelja da ostvari visokokvalitetnu konačnu radiofonsku sliku datog sadržaja, žiri je svoju ocenu o kvalitetu snimka, odnosno stvaralačkog posla snimatelja, formirao vodeči računa o primeni, prisustvu i nivou sledečih brojnih pozitivnih i negativnih parametara kao obaveznih ili slučajnih karakteristika zvučne slike: • utisak o prostranosti, plastičnost, primena zvučnih ravni; • utisak o stereotehnici; • tonske boje, spektralna ravnoteža; • muzička ravnoteža (ravnoteža i odnosi muzičkih, instrumentalnih grupa i pojedinačnih instrumenata u vezi sa zahtevima umetničke interpretacije, tehnika mešanja); • prozračnost; • briljanca; • odnosi dinamike, opseg i način sažimanja (tehnika mešanja) • primena prirodne ili veštačke reverberacije; • izbor i kreiranje akustičkog ambijenta; • primena, izbor efekata; • smetnje, šumovi, izobličenja”. U poslednjem stavu pod „izobličenjima” podrazumevaju se mnogobrojni elektronski efekti koji transformišu vaskoliki zvučni materijal, govor, šum i ton u novo fonsko biće,

47