RTV Teorija i praksa

razmišljanje više nije omeđeno na utvrđivanje i saznavanje više ili manje načelnih ishodišta, nego mu je omogučeno i konkretnije bavljenje samim stvaralačkim procesima, kroz koje se može, ali i ne mora otkrivati stvaralačka volja pojedinca. Od tog časa odnos između tehničkog i estetskog u radiofonskom izrazu valja posmatrati iz novog ugla, iz ugla produktivnosti i reproduktivnosti, sa stanovišta koje dozvoljava interpretaciju same problematike, ali i njeno kvalitativno vrednovanje. ŠTA ZAPRAVO PRODUKTIVNOST I REPRODUKTIVNOST ZNAČE NA RADIJU, U RADIOFONIJI? Došli smo do verovatno najznačajnijeg pitanja o kome se več dugo vremena vode rasprave. Prvi ih je pokrenuo i do izvesnih konsekvenci doveo nemački teoretičar Helmut Jedele u svojoj znamenitoj disertaciji iz 1952. godine pod naslovom Reproduktivnost i produktivnost u radiju, gde je ovo pitanje načeo sa stanovišta autentičnosti, odnosno neautentičnosti medija i svakako vidno posegnuo u samo formiranje autentičnog radiofonskog izraza. On se latio rasčlanjavanja i prosuđivanja pojedinačnih tipova emisija na radio-programu, a s obzirom na to da li se njihova poruka, odnosno informacija (Jedele tretira radio kao sredstvo informacija) samo prenosi preko radija kao medija, ili ih radio kao medij oblikuje i time uopšte omogućuje. One emisije za koje važi ovo drugo su, po Jedelu, produktivne, i u tom smislu mu radio-drama predstavlja zapravo jedini tip emisije čija je produktivnost više nego očigledna i uopšte jedino mogučna. S tim u vezi, upotrebićemo ovde reči Hajnca Švickea (Schwitzke), koji u knjizi Radio-drama ovako reprodukuje Jedelovu tezu: ~Za razliku od svih ostalih radio-formi, radio-drama nema nikakve veze sa reprodukcijom. Njena akustička stvarnost nije prenošenje пеке akustičke stvarnosti koja bi se, takva kakva jeste, zaista zbivala negde drugde”, te na osnovu ove spoznaje postavlja svoju prvu i najvažniju definiciju radio-drame kao autohtone umetničke vrste: „Činjenica da radio-drama kao forma ne može nastati bez tehničke baze radija, čini suštinsku razliku između nje i svih ostalih oblika emitovanja na radiju, koja su u stvari samo prenos i reprodukcija, ukoiiko nisu isprepletena i nekim elementima radio-igre.” Međutim, i radio je u neprestanom razvoju, istom onom koji dominira svim socijalnim i egzistencijalnim oblicima našeg postojanja, a u skladu sa ovim menjanjem i transformisanjem menjaju se kako reproduktivne, tako i produktivne radio-

58