RTV Teorija i praksa

Tome Arsovski

JEDAN DRUGAČIJI VID POZORIŠTA, JEDAN DRUGAČIJI VID DRAME

То čudo što se zove pozorište, toliko čvrstvo vezano za duboki iskon čovekovog samospoznanja, već hiljadama godina se rađa iz oživljenog dramskog teksta. Čudesna iluzija života, da pred očima publike nastaje očigledan život, pozorišnom stvaralaštvu daje dimenziju „proboja iza linije poznatog” i u tome je, čini mi se, tajna pozorišne umetnosti. lako izmiče trajnoj definiciji, rađanje estetskog doživljaja umnožava magiju samog čitanja teksta i u tome je velika misija pozorišta u službi lepog i čoveku.* Univerzalno značenje simbola kakvi su Ijubav, smrt, strah, nasilje i radost, što mogu da se transkribuju u pojmove humanizam i osuda nasilja i slično - dostojanstvo i prokletstvo su čoveka i čitave savremene civilizacije, a ono što pozorište i pisca, bilo kojoj književnosti da pripada, integriše u širu i opštu vrednost je pitanje umetničkog nivoa. Usvajajući moderni stil, dramsku tehniku i tematsku orijentaciju šavremenog pozorišta, makedonska dramaturgija progovorila je o sebi i o svom vremenu jednim kompleksnijim izrazom i čitavom lepezom senzibiliteta sazvučja, pokušavajući da uhvati когак sa senzibilitetom savremenog sveta i sa idejno estetskim tendencijama onoga što je napravljeno u domaćem pozorištu uopšte. I evo paradoksa: bez dovoljno razvijene sopstvene tradicije, današnja makedonska dramska književnost uključila se u savremene tokove evropske i svetske dramaturške misli vrlo vitalno isa rezultatima koji otkrivaju jednu sasvim novu pojavu u književnoj i pozorišnoj istoriji. Iskustva i rezultati večih kultura poslužili su jednoj maloj ,i mladoj kulturi ne kao cilj, već kao sredstvo za posteriornu emancipaciju i afirmaciju sopstvenog umetničkog integriteta. Još dok je tutnjao drugi svetski rat, uporedo sa kodifikacijom makedonskog književnog jezika, sa utemeljivanjem nacionalnog

• Esej je pročitan na Simpozijumu o domačoj drami u organizaciji Dramskog teatra iz Skoplja, povodom njegovog 30-godišnjeg jubileja.

61