RTV Teorija i praksa

pozorišta, univerziteta i ostalih kultumih institucija, 28. decembra 1944. godine preko talasa Radio-Skoplja prvi putkroz eter se pronela slobodna makedonska reč. Godinu kasnije, 21. novembra 1945. bila je direktno emitovana prva makedonska radio-drama. Njen naslov je Špekulanti, autor Risto Krle, a njena žanrovska opredeljenost satirički pamflet koji žigoše tadašnje društvene anomahje. (Vidi: A.Aleksijev; Razvojnite nasoki i dostignuvanja na makedonskata radio drama.) Ostao je samo datum emitovanja, bez magnetofonskog zapisa prvog dramskog radiofonskog dela u istoriji makedonske radio-drame. Sačuvanu fonodokumentaciju nemamo ni za naredne dramske emisije, јег su se redom, godinama emitovale „uživo”, tako da se svaka reprizna izvedba razlikovala od prethodne. Da pođemo korak dalje, dobar deo ovih emisija nosio je često embrionalne karakteristike. Na osnovu datih podataka i osnovnih pravaca razvoja radnje, one su, iako pred otvorenim mikrofonom, stvarane u trenutku izvedbe. Znači, improvizovalo se sa največom artističkom koncentracijom, sa neponovljivom kreativnom strašču karakterističnom za vremena entuzijazma i elana. Posle Krletove drame igrano je niz dramatizacija proznih dela jugoslovenskih autora (Milovan Glišič, Glava šećera), skečevi i agitovke, partizanske jednočinke (Vlado Maleski, Petoimeni Đore), pozorišne predstave i adaptacije ruskih i svetskih klasika u kojima je bila osnovna vaspitna i didaktička orijentacija, naročito u dečijim dramskim emisijama. No, po završetku pete decenije ovoga veka, sa pojavom prvih domačih autora, radio-dramska literatura počinje polako i obazrivo da se izdvaja u dramski vid sa sopstvenim i samosvojnim umetničkim specifičnostima, uslovljenim auditivnim medijem. Razume se da je ovome prethodilo iskustvo drugih razvijenijih jugoslovenskih radio-centara, kao i evropska iskustva koja su bila predstavljena slušaocima i potencijalnim radio-autorima. Radio-dramske emisije u ovoj deceniji bile su najslušaniji i najkonjunkturniji program Radio-Skoplja. To je bila šansa za domačeg pisca čiji interes za stvaranje radiofonskog dramskog dela izbija u deceniji 1955-65. godine. U prvo vreme niz autora proverio se preko radio-adaptacija. U početku to su bile adaptacije scenskih dela (Kole Čašule, Vejka na vetrot; Nikola Vapcarov, Devetiot bran\ Tome Arsovski, Aleksandra ; drame Gogolja, Čehova, Bemarda Šoa, Nušića, Krleže, Воге Stankoviča, Sterije); zatim, verovatno nakon savladavanja tehnike pisanja, počinju sa orginalnim radio-dramama.

62