RTV Teorija i praksa

se ~TV stvaraci” upravo pojavljuju. Možda vrhunac ovakve vrste karikature predstavlja „direktan prenos iz pozorišta”, forma koja u našoj televizijskoj strukturi uživa dugotrajnu naklonost pa se, u poslednje vreme ponovo snažno podstiče, ali za koju svako ko i malo razmišlja o medijima zaista ne može naći ni jednu jedinu pozitivnu reč. Interesantno je, možda, u ovom kontekstu primetiti da kriza domaće filmske industrije jeste kriza strukture koja je, slično televiziji, oformijena na nama potpuno stranim (ovaj put Holivudskim) proizvodnim odnosima. Naravno, kriza domačeg filma u vrlo kratkom roku dostigla je kritične razmere samo zato što filmska tehnologija, a sa njom i filmska kultura, u nas nikada nisu razvili značajnije ekonomske i društvene interese. Sa televizijom stvari stoje drukčije jer, iako u krizi, prvenstveno strukturalnoj, domači televizijski sistem počiva na več vrlo jakim društvenim i ekonomskim osnovama i interesima tako da je kriza naše televizije, s jedne strane, mnogo dugoročnija i „sporovoznija”, a s druge strane, zaista i mnogo ozbiljnija od krize filma. Ta kriza televizije, koja se manifestuje opštim „šarenilom” medijskih varijanti u kojima televizija jednom broju elitistički postavljenih i birokratski organizovanih pojeđinaca služi za egzibiciju sopstvenih preokupacija, predispozicija i sitnih i manje sitnih ambicija - kao neka vrsta devojke za sve, mora se, međutim shvatiti kao neminovna ali prelazna faza razvoja u opštoj sudbini televizijskog medija. Zato pokušajmo bar da shvatimo domaću televiziju takvom kakva jeste, јег njoj „takvoj kakva jeste” trenutno ništa bitno ne može 'pomoći niti je promeniti osim, naravno, alternativnih televizijskih sistema koje, na žalost, ne možemo imati uskoro, ali zato možemo sa potpunom sigurnošču očekivati da čemo ih u izvesnom obliku ipak imati. Štaviše, neke njihove klice već danas su prisutne u našem medijskom prostoru tako da i u nas imamo slučaj u kome budučnost možemo nači u sadašnjosti. Zato možemo, shvativši stanjc domaćeg televi/.ijskog sistema, samo svim silama želeti i raditi na tome da alternativne televi/ijske sistemc što pre steknemo јег, naravno, ništa ne može potresti monopol kao nova, jaka i preteća „konkurencija”, a to je upravo ono što alternativni televizijski sistemi sadašnjem, džinovskom tipu televizijskog sistema donose. Kao što kaže Makluan i kao što smo imali priliku bezbroj puta i sami da potvrdimo. novi medij za sadržaj ima stare medije pa tako možemo očekivati da će alternativna televizija, ako ništa drugo, preuzeti sadašnje sadržaje televizije-čudovišta i u nekoj novoj simbiozi predstavljati „objektivnu” i „stvarnu” stranu života.

36