RTV Teorija i praksa

bih nazvao kulturna politika. Pod ovim podrazumevam politički pokret koji može da svede ciljeve i svrhe svih postojećih političkih pokreta na jedan jedini, sveobuhvatni zadatak: totalnu promenu strukture i uloge centralizovanih masovnih medija. Na stranicama koje slede i u knjizi iz koje je uzet ovaj esej, moj osnovni cilj je da izrazim filozofske i teoretske kulturne politike i da ohrabrim i podržim uspon nove generacije političkih radnika koje ću nazvati kulturnim radnicima. Naša dužnost, kao kulturnih radnika, je da stvorimo pogodnu klimu za stavove koji traže rekonstrukciju masovnih medija. Uvođenje ovog mišljenja u glavne tokove javnih rasprava, kao najvažniji politički zahtev našeg vremena, značilo bi odmotavanje niti koja bi mogla da razotkrije čitavu strukturu industrijske civilizacije. Ovo nije akademsko iščekivanje niti futuristički san, nego politički imperativ ako želimo da naš svet i dalje funkcioniše. Da bismo to učinili moramo, međutim, biti sposobni da stvorimo poverenje naših kolega i da delotvorno izražavamo politički ispravne zahteve za stvaranjem novog društvenog poretka. Sa tom namerom i u takvom revolucionarnom duhu, upuštam se u dalje razmatranje. REVOLUCIJA KOMUNIKACIJA Razmotrimo prvo stav da su.novi video-uređaji sposobni za unošenje revolucije bez presedana u istoriji u strukturu i ulogu masovnih medija. Ova mogučnost postaje jasna ako video-uređaje ne shvatimo kao nezavisne suštine, nego kao komponente jednog integrisanog, opštenacionalnog telekomunikacionog sistema koji bi sakupio, izmenio, dopunio, i u nekim slučajevima zamenio funkcije koje danas vrše masovni mediji. Ovaj hipotetički sistem ću nadalje označavati kao Nacionalni informacioni servis. Primenjujuči pojam revolucije komunikacija na skup ovih tehničkih sredstava, želim da sugerišem da je teoretski moguće njihovo združivanje i organizacija na način da nova struktura dovede do promene „principa industrijske organizacije” koji je izvor strukturnog i funkcionalnog obeležja našeg društva uopšte, a posebno njegovih podsistema masovne komunikacije. Jednostavno definisano, princip industrijske organizacije je princip centralizovane masovne proizvodnje i masovne raspodele. To se manifestuje i ispunjava kroz strukturu i funkciju bilo kog tehnokulturnog sistema koji služi u ove svrhe, i uključuje skoro sva sredstva i institucije industrijskog društva.

61