RTV Teorija i praksa

transformacijama koje su zahvatile savremeni svet. Pokušajmo sada sve ovo da objasnimo primerom iz jedne nedavne publikacije UNESCO o svome programu, razmotrivši specifičnosti organizacije koja koncentriše četvrtu deceniju svoje aktivnosti na intelekualne i kulturne probleme našeg doba. Tokom poslednjih godina UNESCO raspravlja o osnovnim ekonomskim problemima sveta pokušavajuči da odredi sopstvenu funkciju u stvaranju novog ekonomskog poretka. Ne treba zaboraviti da je i deklaraciju i program usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1974. godine. U raspravi na koju se pozivamo, brzo se pojavila i bila opšte prihvaćena teza da novi ekonomski poredak treba da se ujedini sa stvaranjem međunarodnog raspona novog kulturnog poretka. Oni koji zastupaju ovu tezu istakli su, i dalje ističu, činjenicu da trenutni raspored svetskih kulturnih odnosa postaje sve više i više anahron, i samim tim prepreka zemljama u razvoju koje posebno žele da pronađu svoj put u prevazilaženju ovog stanja ekonomske i društvene nerazvijenosti, jer čak i na tom polju su međuzavisnosti i disproporcije akutne i prete mnogim nacionalnim kulturama sveta deformacijom i opadanjem. Jedan od glavnih uzroka trenutnog stanja je postoječa disproporcija tehničkih i finansijskih izvora koje imaju različiti partneri pri međunarodnoj razmeni. Ova disproporcija je naročito vidljiva kod masovnih medija. Očigledna je pretnja, u specifičnim slučajevima, da mali broj nacionalnih preduzeča padne pod monopol velikih kulturnih tržišta, a čitava područja sveta postanu elektronska sela kojima se nameću sadržaji, i kao posledica toga i kulturne vrednosti, što je materijalno veoma korisno monopolima. Zastupnici takvog tržišnog uniformisanja kulture često smatraju da je to neophodna posledica progresa u celini, uniformisanja produkcije i tehnologije i njihove standardizacije, a i procesa stvaranja sličnih potrošačkih navika ili čak i načina života različitih društava, genealoški i kulturno. Navedimo mišljenje izneseno u izveštaju „Panela savetnika” o glavnim svetskim problemima i UNESCO-v doprinos njihovom rešavanju, koje se nalazi u toj publikaciji.’ „Odnos između trenda ka opštoj svetskoj kulturi i individualnih kultura predstavlja osnovni problem današnjice. S tim na umu treba započinjati studije koje če razjasniti odnose (i moguče sukobe) između kultura i napora da informacija i znanje cirkulišu. UNESCO treba da podržava inicijative i napore svake kulturne grupacije da bolje upozna osnovne elemente

> Ka promeni. Izvesna razmišljanja o novom svetskom poretku (Moving towards change. Some thoughts on the new international economic order), UNESCO, Pariz, 1975, str. 124-125.

124