RTV Teorija i praksa

sopstvene kulture, ali ne sa jedinira ciljem da se sačuvaju ti elementi i da se uveća njihova naučna i moralna vrednost, več dabi pomogao svakoj kulturnoj grupaciji da u potpunostii shvati svoj kulturni identitet i da se organizuje kao celina a ne kao predmet nečijeg istraživanja... Dodatne napore treba usmeriti da bi se pomoglo određenim kulturama njihovo uklapanje u raznovrsnije i ujedinjene koncepte svetskog razvoja. Treba podržavati specifične oblike i istovremeno uložiti napore da se spreči opasnost konfrontacija. Preporučeno je da nastava lokalnih običaja, jezika, religija i zakona dobije svetsku perspektivu, da na području estetike lokalne elemente treba ponovo proceniti, dok istovremeno treba unaprediti poznavanje spoljnih oblika”. Gornja izjava, pošto predstavlja mišljenje stručnjaka za taj problem, očigledno nagoveštava da več postoji svetska kultura, makar i u stanju embriona, i da sve ostale kulture, nadonaine, regionalne i lokalne, treba da pokušaju da se identifikuju u tim novim uslovima, i više, treba da teže usvajanju homogenog koncepta svetskog razvoja. Sigurno je da ova nova svetska kultura mora da se zasniva na sopstvenim, specifičnim vrednostima, inače se uopšte neče moči smatrati kulturom u smislu u kome sad koristimo tu reč, niti u onom koji nagoveštava UNESCO. Ali, da li te vrednosti več postoje, da li ih je moguče odrediti, definisati? U delu koji se odnosi na novi međunarodni ekonomski poredak može se pronači prilično skeptičan stav o tom problemu, pa čak i tvrdnja da savremeni svet karakteriše pluralizam vrednosti koje su često međusobno kontradiktorne. Ovo, svakako, veoma otežava mnoge važne probleme, naročito one povezane sa ponovnom izgradnjom svetske ekonomije. „Ako stvarno treba uspostaviti novi međunarodni poredak, onda se prvo mora postiči saglćisnost o sistemu vrednosti i spremnost da se započne zajednička studija onoga što one impliciraju; vrednosti pravde, jednakosti, slobode i drugarstva. Ona bi bila zasnovana na zajedničkoj svesnosti, Pri sprovođenju tog istraživanja treba imati na umu dva problema: priznavanje jedinstva čovečanstva, sa svim različitim narodima. rasama i kulturama; i potvrđenje želje da žive zajedno, zapravo da to ne bude samo shvaćena potreba opstanka ili koegzistencije več svesno opredeljenje da se formira zajednička sudbina, sa udruženim odgovornostima za budučnost Ijudske rase. U svetu u kome živimo, svetu brojnih kultura i ideologija, da li su narodi spremni da se saglase sa .sistemom vrednosti' koji bi bio osnova novog poretka? To je osnovno pitanje, pitanje etike

125